Erbasov pametni "vilin konjic": Testiran automatski sistem za prinudno sletanje
Najtačiniji opis onoga što nas čeka veoma brzo u vazduhoplovstvu je sve veće korišćenje veštačke inteligencije (AI) čak i uz preskakanje u nekim situacijama do sada obaveznog "humanog" donošenje krtičnih odluka
Tokom proteklih 50 godina automatizacija u avijaciji radikalno je transformisala ulogu pilota. Kako vreme prolazi i napreduje tehnološki razvoj, piloti dobijaju sve više pomoći od tehnike u kokpitu i postaju sve više "programeri sofisticiranih uređanja" za razliku od njihovih prethodnika koji su ne tako davno imali svu kontrolu upravnjanja isključivo preko "palice i kormila" (rudder and stick u vazduhoplovnom slengu).
Projekat DragonFly (vilin konjic) koji razvija Airbusova podružnica za razvoj novih tehnologija Airbus UpNext, još više povećava autonomiju aviona u odnosu na pilota. Projekat se fokusirao na tri oblasti: poboljšano automatsko sletanje, pomoć u voženju na aerodromu i automatizovano skretanje u hitnim slučajevima. Možda je ovaj poslednji i najdramatičniji.
Tehnološki demonstrator, odnosno avion na kome je za potrebe testiranja implementiran Dragonfly, dugolinijski je putnički dvomotorac Airbus A350-1000, najmoderniji u ponudi evropskog konzorcijuma. Malkolm Ridli, glavni test pilot Airbusovih putničkih aviona, uverava da je rizik da se dogodi nesreća u avionu "iznenađujuće mala". Međutim, avioni i posada moraju biti spremni za svaki scenario, tako da je DragonFly testirao automatski sistem za hitno spuštanje, piše BBC.
Ideja je da će ova tehnologija preuzeti upravljanje ako piloti ako postanu onesposobjeni usled nekog faktora, na primer pada pritiska u kabini - sto se nažalost već dešavalo sa fatalnim ishodom - ili ako moraju da se usredsrede na nešto drugo poput rešavanja neke vanredne situacije. Pod sopstvenom kontrolom, avion može da se spušta i sleće, dok prepoznaje druge letelice, vremenske prilike i teren.
Sistem takođe omogućava avionu da razgovara sa kontrolom vazdušnog saobraćaja preko radio veze sintetičkim glasom stvorenim korišćenjem veštačke inteligencije. Jedan od izazova bio je naučiti sistem da razume sve informacije i da osmisli rešenje, kaže Migel Mendes Dijas, zadužen za razvoj automatskih sistema za postupanje u vanrednim situacijama
"Letelica mora sama da povrati sve informacije. Dakle, treba da sasluša aerodromske poruke kontrole letenja. Onda treba da izabere najpogodniji aerodrom za preusmeravanje", kaže Mendes Dijaz.
Projekat Dragonfly izveo do sada je dva uspešna vanredna sletanja. Većina velikih aerodroma poseduje tehnologiju koja vodi avion do same tačke dodira sa pistom. Ipak, nema svaki aerodrom na svetu tu tehnologiju, pa je Erbas tražio drugačiji način sletanja.
Dragonfly je istraživao korišćenje različitih senzora kako bi pomogao avionu da obavi automatizovano sletanje. Uključuje korišćenje kombinacije standardnih optičkih kamera, infracrvene i radarske tehnologije. Tim je takođe prikupio podatke sa raznih lokacija širom sveta kako bi sistem "naučio# da radi u svim vremenskim i geografskim uslovima.Osim što avionu daju više informacija, senzori daju pilotu dodatnu jasnoću prilikom praćenja sletanja. Na primer, infracrvene kamere su korisne u oblačnim uslovima, jer što ste bliže objektima, oni postaju bolje vidljivi.
Šta piloti misle o takvom razvoju? Mnogi od njih, pogotovu oni školovani pre više decenija su otvoreno protiv tolikog stepena automatizacije i ne žele da se tehnologija meša toliko u njihov posao. Oni mađi, koji profesionalno stasali paralelno sa tehnolijom - za upravljanje vazduhoplovom "palicom i kormilom" znaju skoro pa samo iz istorijskih filmova i literature.
(Aero.rs/SI)