
Kako se nekada kupovala avionska karta a kako to radimo danas: Od šaltera do aplikacije
Bilo je to vreme kada se na put avionom nije išlo bez odela, čvrstog kofera i – avionske karte kupljene na šalteru, pisane rukom, lično i unapred. Putovanja su bila ređa, skuplja, ali često i uzbudljivija upravo zbog svoje nepredvidivosti i uloga koje su u procesu imali ljudi – agenti, blagajnici, putnici u redovima sa pasošima i gotovinom.
Danas, se avionske karte kupuju u pidžami, uz jutarnju kafu – klikom ili dva, preko mobilne aplikacije. Ali koliko se zapravo sve promenilo, i da li smo u toj digitalnoj revoluciji nešto izgubili?

Kako smo nekada kupovali avionske karte
U Jugoslaviji i širom sveta, do devedesetih godina avionska karta za let se kupovala fizički: na šalterima avio-kompanija, u turističkim agencijama ili poslovnicama JAT-a i drugih nacionalnih prevoznika. Potrebna je bila lična karta ili pasoš, gotovina ili ček, a procedura je podrazumevala komunikaciju sa agentom, ručno unošenje podataka i izdavanje papirne karte sa karbonskim slojem i više kopija.
Papirne karte su bile dragocene: svaka promena datuma ili destinacije značila je odlazak nazad na šalter, doplatu i novu štampu. Mnogi putnici su ih čuvali kao suvenire, a iako je overbooking postojao i u to vreme, rešavao se direktnom komunikacijom sa agentima, često uz nadoknadu ili premeštaj na drugi let. Sistem je bio manje automatizovan, ali više oslonjen na iskustvo i procenu osoblja, što je putniku davalo osećaj većeg uvida i kontrole.
Koliko su koštale avionske karte nekada?
Krajem 1980-ih, povratna karta iz Beograda za Cirih koštala je oko 450 nemačkih maraka, što bi danas bilo oko 350 evra. U tu cenu su bili uključeni ručni prtljag, obrok, čak i fleksibilan datum povratka. Danas se ista ruta može naći za manje od 100 evra — ali bez prtljaga i bez mogućnosti promene.
Povratna karta za Njujork tada je koštala između 1.200 i 1.500 maraka (današnjih 900 do 1150 evra), u zavisnosti od sezonskih tarifa i klase. U cenu su bile uključene dve torbe, kompletan obrok i, često, opcija da se karta koristi do šest meseci od datuma polaska.
Let za Sidnej preko Bangkoka ili Singapura bio je prava investicija: povratna karta krajem osamdesetih iznosila je više od 2200 maraka (preko 1700 evradanas). Ipak, za tu cenu dobijali ste punu uslugu, višednevnu fleksibilnost, kao i opciju stop-over boravka u Aziji bez doplate.
Dolazak interneta i digitalnih rezervacija
Krajem devedesetih i početkom 2000-ih, globalno se pojavljuju sistemi za on-line rezervacije. Prvi veliki korak u Evropi bio je sajt iziDžet (EasyJet-a) 1998. godine, a ubrzo su i velike kompanije poput Lufthanze, Britiš Ervejza i Er Fransa omogućile direktne rezervacije.
Kod nas, taj prelaz je tekao sporije. Prvi on-line sistemi pojavili su se u velikim agencijama i preko GDS mreža, a zatim i direktno na sajtovima prevoznika. Niskotarifne kompanije kao što su Rajaner i Viz er dodatno su ubrzale ovaj trend – njihovi modeli poslovanja su od samog početka zasnovani na isključivo digitalnoj kupovini karata, bez šaltera i posrednika.
Kratka istorija kupovine avionskih karata:
- 1950–1980: Kupovina karata lično, papirni formulari i gotovina
- 1995: Prva elektronska karta (American Airlines)
- 1998: iziDžet pokreće on-line rezervacije u Evropi
- 2004: Viz Er i Rajaner prelaze na isključivo digitalnu prodaju
- 2010–2020: Masovna upotreba aplikacija i mobilnih karata
- 2025: Digitalni pasoši na pragu, mobilne rezervacije standard

Kako danas kupujemo avionske karte
Danas se preko 80% svih karata globalno kupuje on-line, a taj procenat je još viši među mlađim putnicima. Na raspolaganju su tri glavna načina:
- Direktno kod avio-kompanije
- Preko agregatora (Google Flights, Skyscanner, Momondo)
- Putem on-line agencija (eDreams, Booking, Trip.com)
Kupovina može trajati svega nekoliko minuta, ali nosi i određene rizike. Evo par saveta u nastavku teksta.
Oprez kod kupovine karata on-line!
Postoje brojni sajtovi koji se lažno predstavljaju kao zvanične stranice avio-kompanija, koristeći nazive domena koji sadrže delove imena prevoznika (npr. „air-serbia-flights.com“ ili „official-wizzair-booking.net“), kao i dizajn koji veoma liči na originalni. Takvi sajtovi često naplaćuju dodatne, skrivene takse ili nude karte koje zapravo nisu potvrđene.
Uvek pažljivo proverite URL adresu (da li je u pitanju tačna i verifikovana domena), koristite pouzdane metode plaćanja (kartice sa zaštitom ili PayPal), i proverite recenzije i reputaciju sajta. Kupovina direktno kod avio-kompanije je najbezbednija opcija, jer olakšava kasnije izmene, dodavanje usluga ili povraćaj novca u slučaju otkazivanja leta.
Šta smo dobili – a šta izgubili?
Prednosti su jasne: brzina, fleksibilnost, mogućnost poređenja cena i direktna kontrola nad putovanjem. Ali, gubi se ono što su stariji putnici posebno cenili – lični kontakt, pomoć agenta i sigurnost u kompleksnim situacijama. Automatizacija je donela dostupnost, ali i odgovornost prebacila na samog putnika.
- Saveti za putnike koji nisu vični tehnologiji:
Stariji putnici koji se ne snalaze u digitalnim alatima i dalje mogu da kupe karte telefonom ili u turističkim agencijama. Većina kompanija ima korisnički servis sa osobljem koje pomaže pri kupovini, a moguće je zamoliti i članove porodice da proces obave online u njihovo ime.

- Preporuke: kako pametno kupiti avionsku kartu u 2025. godini
- Koristite pretraživače – ali rezervišite direktno
- Pratite cene preko aplikacija i aktivirajte notifikacije
- Kupujte 6–8 nedelja unapred za međunarodne, 3–4 za domaće letove
- Letite radnim danima – najjeftinije utorkom i sredom
- Koristite incognito mod da izbegnete „dinamičko“ podizanje cena
- Razmotrite „open-jaw“ rute – povratak iz drugog grada može biti jeftiniji„Open-jaw“ (ili „otvorena čeljust“) je termin u avio-industriji koji označava povratnu kartu kod koje putnik ne leti nazad iz istog grada u koji je sleteo. Na primer: let iz Beograda za Barselonu, a povratak iz Madrida u Beograd. Ovakve rute često budu jeftinije nego klasičan povratak sa iste destinacije, a putniku daju mogućnost da obiđe više gradova bez dodatnog internog leta.Ova opcija je dostupna kod većine velikih avio-kompanija i može se lako podesiti prilikom pretrage karata pod oznakom „multi-city“ ili „multiple destinations“.
- Kratka lista za proveru pre kupovine:
- Da li je cena sa svim taksama?
- Da li je uključen prtljag?
- Koliko traje presedanje?
- Da li vam odgovara vreme poletanja/povratka?
- Da li imate pravo na besplatnu promenu ili povraćaj?
- Da li ste uneli ime i prezime bez greške?

Više opcija, ali i više odgovornosti za putnika
Putnik danas ima više opcija nego ikada – ali i više odgovornosti. Digitalizacija je učinila putovanja pristupačnijim i bržim, ali je istovremeno uvela i složenija pravila igre. Zato je dobra informisanost postala ključ: onaj ko poznaje sistem, zna gde da traži i kada da rezerviše – putuje bolje i jeftinije.
(Aero.rs)
Video: Memorijalna 26. jedriličarska regata Zoran Radosavljević
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.