Orion se vraća na Zemlju: Kako izgleda najkritičnija faza misije Artemis II
Povratak kapsule Orion u Zemljinu atmosferu tokom misije Artemis II odvija se po jasno definisanom redosledu događaja koji traje svega dvadesetak minuta, ali predstavlja najzahtevniji deo čitavog leta.
Ova faza očekuje se u noći između 10. i 11. aprila, pri čemu je sletanje u Tihi okean kod obale San Dijega planirano oko 02:06 časova po srednjoevropskom vremenu (CEST). Ulazak u atmosferu počinje približno petnaestak minuta ranije.
Početak ove faze beleži se na visini od oko 120 kilometara, kada kapsula ulazi u gornje slojeve atmosfere brzinom od približno 40.000 kilometara na čas. Taj trenutak, poznat kao “entry interface”, označava početak naglog usporavanja i izlaganja ekstremnim termičkim opterećenjima.
Već nekoliko trenutaka kasnije, trenje sa atmosferom dovodi do formiranja plazme oko kapsule, što uzrokuje privremeni prekid komunikacije sa kontrolom leta. Tokom tog perioda, koji traje nekoliko minuta, Orion je potpuno autonoman, bez mogućnosti razmene podataka sa Zemljom.
Kako se spušta kroz gušće slojeve atmosfere, kapsula koristi svoj specifičan oblik da generiše aerodinamički uzgon. Na taj način ne “pada” pravolinijski, već kontrolisano menja ugao i pravac, čime se smanjuju opterećenja na posadu i preciznije određuje zona sletanja. Ugao ulaska od oko 5,8 stepeni ima presudan značaj za bezbedan povratak: ukoliko je previše mali, kapsula može “odskočiti” od gornjih slojeva atmosfere i vratiti se u svemir, dok bi prestrm ulazak doveo do ekstremnog zagrevanja i opterećenja koja bi mogla da ugroze let. U ovoj fazi dostižu se i maksimalne temperature na toplotnom štitu, koje mogu prelaziti 2.700 stepeni Celzijusa, dok posada trpi opterećenja od oko četiri do pet G.
Nakon izlaska iz plazme i obnove komunikacije, kapsula je već značajno usporena. Sledeća ključna faza je sekvenca otvaranja padobrana: najpre se aktiviraju stabilizacioni, tzv. drogue padobrani, a zatim tri glavna padobrana koji dodatno smanjuju brzinu i omogućavaju stabilan silazak.
Završna faza je sletanje u Tihi okean, kod obale San Dijega, pri brzini od oko 30 kilometara na čas. Nakon dodira sa vodom aktiviraju se sistemi za stabilizaciju kapsule, dok brod američke mornarice prilazi radi izvlačenja Oriona i evakuacije posade.
Za razliku od nekih ranijih testova, Artemis II koristi direktniji profil bez izraženog “skip” manevra, što znači da kapsula ne preskače atmosferu već ulazi u jednom kontinuiranom profilu, uz kontrolisano korišćenje uzgona. Ovakav pristup smanjuje složenost manevra, ali i dalje zahteva izuzetno precizno upravljanje, jer čak i mala odstupanja u uglu mogu imati ozbiljne posledice na termička opterećenja i trajektoriju sletanja.
Povratak Oriona predstavlja prvi ulazak ljudi u Zemljinu atmosferu nakon povratka sa Meseca još od misije Apollo 17 iz 1972. godine, što ovaj manevar čini jednim od tehnički najzahtevnijih u savremenoj astronautici.
(Aero.rs)
Video: Zlatni Orao 2026: Proglašeni najbolji u vazduhoplovnom sportu Srbije
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Biciklista
Piše: ,,Povratak Oriona predstavlja prvi dolazak ljudi u Zemljinu atmosferu nakon misije Apollo 17 iz 1972. godine." Ova rečenica svakako nije tačna jer se ljudi mnogo češće vraćaju u Zemljinu atmosferu prilikom povratka sa međunarodne svemirske stanice ISS ili sa kineske svemirske stanice Tiangong. Ispravka lapsusa.
Podelite komentar