Nemogući manevri iznad Koreje i Vijetnama: Kako su piloti u letu gurali oštećene avione do spasa

 

Komentari

  • Max

    16. avgust 2026. | 18:01

    Ovo je bajka

    • 16. avgust 2026. | 20:35

      Worthy

      @Max

      U par klikova možeš proveriti oba događaja.

  • Milan

    16. avgust 2026. | 17:38

    Priča za malu decu

    • 16. avgust 2026. | 20:38

      Worthy

      @Milan

      A obe "bajke" možeš proveriti na internetu.

    • 16. avgust 2026. | 22:02

      Prolaznik

      @Milan

      I šta ako je ova priča preuzeta sa interneta gde se objavljuje sve i svašta.Da je sejbar uradio to što piše momentalno bi mu se ugasio motor jer je uvodnik vazduha napred a i aerodinamika bi se drastično pogoršala.

    • 17. avgust 2026. | 13:19

      Predrag Vučetić

      @Milan

      Razumem skepticizam, jer priča zaista zvuči neverovatno. Međutim, ovo nisu priče sa društvenih mreža niti internet legende, već dokumentovani događaji iz istorije američkog ratnog vazduhoplovstva (USAF). O slučaju iz Korejskog rata reč je o kapetanu Džejmsu Robinsonu „Robiju“ Risneru i njegovom pokušaju 1952. godine da svojim F-86 Sabreom pomogne teško oštećenom avionu svog pratioca Džoa Logana. O tom događaju pisali su Air & Space Forces Magazine, publikacija organizacije Air & Space Forces Association, kao i drugi vojni istorijski izvori. Drugi slučaj je poznati Pardoov manevar („Pardo's Push“) iz 1967. godine, kada je kapetan Robert „Bob“ Pardo svojim F-4 Phantom II pokušao da produži let oštećenom avionu svog pratioca Erl Amana iznad Severnog Vijetnama. Taj događaj detaljno je obradio Smithsonian Air & Space Magazine, kao i Air & Space Forces Magazine i zvanične publikacije USAF. Dakle, ovde ne govorimo o jednoj objavi ili neproverenoj priči. Postoje konkretna imena pilota, datumi, tipovi aviona, jedinice, svedočenja učesnika i zvanični zapisi. Pardoov manevar je kasnije ponovo razmatran u okviru USAF, a učesnici su dobili i zvanična priznanja. Upravo zato su ovi događaji toliko zanimljivi: nisu ostali upamćeni zato što su „nemogući“, već zato što su se zaista dogodili u situaciji za koju nije postojala procedura i u kojoj su piloti morali da improvizuju u vazduhu.