Pilot iskočio iz MiG-a, avion sam preleteo četiri države i skoro 900 km pa pao: Poginuo mladić u svom domu

Vreme čitanja: oko 4 min.

Devetnaestogodišnji student informatike Vim Delaere, spavao je tog jutra duže nego obično. Prethodno veče proslavio je sa prijateljima i kolegama poslednji ispit u semestru i vratio se iz Kortrijka gde je studirao kući, u mirno flamansko selo Bellegem.

Vimov otac bio je na poslu u Ipresu, dok su majka i sestra otišle u kupovinu. Ostao je sam u porodičnoj kući, ne sluteći da skoro hiljadu kilometara i nekoliko država odatle upravo počinje sled događaja koji će se tragično završiti upravo na mestu gde je – ispostaviće se poslednji put – bezbrižno zaspao.

U isto vreme, u Poljskoj, na vojnoj bazi Bađič, pukovnik Nikolaj Skuridin iz Sovjetskog ratnog vazduhoplovstva pripremao se za rutinski trenažni let. Bio je 4. juli 1989. godine, a tog jutra se vratio sa odmora i to je trebalo da bude njegov prvi let nakon višenedeljne pauze, navodi War History Online.

Njegova letelica bila je MiG-23M (MiG-23M), po NATO klasifikaciji Flogger-B, sa brojem 29 na nosu, borbeni avion s promenljivom geometrijom krila.

Ovaj tip razvijen je 1960-ih kao odgovor na zapadne lovce sa sposobnošću borbe van vizuelnog dometa. MiG-23M je pogonjen jednim turbomlaznim motorom Tumanski R-29-300, razvijenim za visoke performanse u supersoničnim letovima. Ma koliko motor bio dobar ili snažan, kad avion ima samo jedan – kvar na motoru veoma često znači hitno napuštanje letelice.

MiG-23M je u to vreme bio standardni lovac-presretač u sastavu mnogih jedinica sovjetskog vazduhoplovstva (Военно-воздушные силы СССР) ne samo na teritoriji SSSR, već i u bazama širom država Varšavskog ugovora. Korišćen je i u Poljskoj, Istočnoj Nemačkoj, Čehoslovačkoj, Mađarskoj i Bugarskoj.

U 9:14 po lokalnom vremenu, avion je poleteo, ali ubrzo je motor počeo da gubi potisak i oglasio se alarm za otkaz sistema za dodatno sagorevanje. Verujući da je u pitanju potpuni kvar, Skuridin se katapultirao na visini od oko 150 metara. Prizemio se u obližnje jezero i ubrzo je bio evakuisan helikopterom.

Ali MiG-23 nije pao. Oslobođen težine pilota i sedišta, avion se stabilizovao, a motor je iznenada povratio snagu. Autopilot je ostao aktivan. Letelica je nastavila da leti prema zapadu, prolazeći kroz Istočnu i Zapadnu Nemačku, Holandiju i na kraju Belgiju. Preleteo je više od 900 kilometara bez pilota, sa gotovo savršenom stabilnošću.

U susret tada još uvek nepoznatom avionu poslati su američki lovci F-15C  iz 32. taktičke lovačke eskadrile ratnog vazduhoplovstva SAD (USAF), koji su poleteli iz baze Susterberg u Holandiji.

Dvojica pilota, sa nadimcima JD i Turf, kako navodi The Aviationist, bili su duplo šokirani: prvo samom činjenicom da u NATO vazdušnom prostoru vide sovjetski borbeni avion, a zatim i da leti bez pilota i bez poklopca kabine!

"Nema pilota, nedostaje poklopac kabine! Avion leti sam, nema pilota, nema poklopca!" izvestio je jedan od pilota F-15C preko radio-veze.

Vizuelnom inspekcijom utvrđeno je da, pored toga što se u njemu ne nalazi pilot, avion nije naoružan. NATO komanda odlučila je da ne izda naređenje za obaranje aviona, s obzirom na to da se očekivalo da će ostati bez goriva i srušiti se izvan naseljenog područja, u idealnom slučaju iznad mora.

AI ilustracija: Salinger Igor

U međuvremenu, kada se pokazalo da avion može nastaviti prema Lamanšu, britansko Kraljevsko ratno vazduhoplovstvo (Royal Air Force) reagovalo je: presretači Fantom FGR2 (Phantom FGR2) iz 56. eskadrile poletio je iz baze RAF Votišam u Safoku, sa naređenjem da lete ka obali Kenta i budu spremni da obori MiG ako uđe u britanski vazdušni prostor.

Oko 10:37, MiG-23 je ostao bez goriva iznad zapadne Belgije. Počeo je da gubi visinu i srušio se pravo na kuću porodice Delaere u Belegemu. Vim, koji je još uvek spavao na spratu, poginuo je na licu mesta. Ostali članovi porodice nisu bili prisutni u trenutku udara.

Udar aviona nije izazvao oštećenja okolnih objekata. Avion nije bio naoružan, najverovatnije je ostao bez goriva pa nije došlo do većeg požara ili eksplozije. Ipak, u belgijskoj javnosti izbile su polemike: zašto letelica nije oborena ranije? Da li je rizik za civile bio nepotrebno potcenjen?

Nakon incidenta, ruska novinska agencija TASS, objavila je saopštenje u kome je navedeno da je “u jednoj avijacijskoj jedinici Severne grupacije trupa sovjetski vojni pilot bio primoran da se katapultira iz svog MiG-23 tokom izvođenja trenažnog leta iznad poljske teritorije zbog kvara na tehničkom sistemu aviona. Pilot je živ. Avion je nastavio let bez pilota u pravcu zapada i pao je na teritoriji Belgije”, kao i da je “sovjetska strana u procesu kontakta sa državama čijim je vazdušnim prostorom avion preleteo”.

Foto: Profimedia/Zuma Press/Sepp Spiegel/Ropi

Generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov izjavio je za medije da mu je “žao zbog onoga što se dogodilo”, dok je belgijski ministar spoljnih poslova Mark Ejskens izrazio zabrinutost zbog toga koliko je dugo sovjetska strana čekala da obavesti Belgiju o avionu i da li je on bio eventualno naoružan nuklearnim oružjem.

Postignut je sporazum po kome je SSSR obećao da će Belgiji isplatiti 685.000 dolara kao odštetu. Nedugo zatim, tragičan pad MiG-23M na farmi uglavnom je pao u zaborav u istoriji.

Pukovnik Skuridin se vratio u Sovjetski Savez. Navodno je izjavio da žali zbog nesreće, kada je saznao šta se desilo.

Na mestu nesreće, prema dostupnim informacijama, nije postavljena spomen-ploča. Nema zvaničnog memorijala. Vimova smrt ostala je kao tragična posledica slučajnosti i međunarodne neodlučnosti u hladnoratovskom trenutku kada su tehnologija, propisane procedure i jedan ljudski život došli u fatalan sudar sudbine.

(Aero.rs)