
Zašto letovi na istok traju kraće od onih na zapad? Tajna vazdušnih struja u avijaciji
Putnici često primete da let u jednom pravcu traje duže nego u suprotnom, čak i kada su polazna i odredišna tačka iste. Na primer, let između Londona i Vankuvera može trajati oko devet sati i 45 minuta u jednom pravcu, dok povratak traje manje od devet sati.
Da li razlika u trajanju leta zavisi od rotacije Zemlje ili od pravca u kojem avion leti? Odgovor je mnogo jednostavniji: u pitanju je vetar, odnosno fenomen poznat kao vazdušne struje (jet streams).

Rotacija Zemlje – Intuitivna, ali pogrešna pretpostavka
Prva pomisao mnogih putnika je da je rotacija Zemlje uzrok razlike u trajanju letova. Budući da se Zemlja rotira sa zapada ka istoku brzinom od oko 1.670 km/h na ekvatoru, logično bi bilo pomisliti da letovi prema istoku idu brže. Međutim, ovo nije tačno. Robert Frost iz NASA-e objašnjava da rotacija Zemlje nema direktne veze sa brzinom aviona. Jednostavno rečeno, avioni ne lete brže samo zato što lete u pravcu rotacije. Umesto toga, pravi razlog leži u indirektnom uticaju rotacije na vremenske uslove i formiranje vazdušnih struja.
Vazdušne struje – Brzi vetrovi u gornjoj atmosferi
Vazdušne struje su brzi i uski vazdušni tokovi koji se formiraju na visinama između 9 i 16 kilometara. Nastaju zbog razlike u temperaturi između toplih i hladnih vazdušnih masa i efekta Koriolisove sile, koja deluje normalno na osu rotacije Zemlje. Najznačajnije vazdušne struje su polarna struja i suptropska struja. Polarni vetrovi duvaju sa zapada ka istoku brzinom i do 440 km/h, dok suptropske struje imaju nešto manju brzinu.
Ove struje značajno ubrzavaju avione koji lete u njihovom pravcu, dok letenje u suprotnom pravcu produžava vreme leta. Na transatlantskim i transpacifičkim rutama, iskorišćavanje polarnih vazdušnih struja može skratiti trajanje leta za sat ili više. Na primer, let od Njujorka do Londona može biti i sat vremena kraći nego u suprotnom smeru.

Praktična primena vazdušnih struja u avijaciji
Avio-kompanije već decenijama planiraju rute tako da maksimalno iskoriste vazdušne struje. Prvi komercijalni let koji je “uhvatio” vazdušnu struju desio se 1952. godine na relaciji Tokio–Honolulu, čime je vreme leta smanjeno sa 18 na 11,5 sati.
Danas, planiranje letova uz pomoć aplikacija poput Windy omogućava pilotima da u realnom vremenu prate brzinu i pravac vazdušnih struja. Kapetan Džejms Toj iz Cathay Pacific-a objašnjava da je upravo zahvaljujući vazdušnim strujama prosečno vreme leta iz Hong Konga do Los Anđelesa 13 sati i 10 minuta, dok povratni let traje 15 sati i 30 minuta. Ipak, zbog promenljivih vremenskih prilika, vreme leta može varirati iz dana u dan i od sezone do sezone.
Razlike na drugim rutama i globalni uticaj
Iako su efekti vazdušnih struja najizraženiji na transatlantskim i transpacifičkim letovima, primećuju se i na drugim dugolinijskim relacijama. Letovi unutar Azije ili između Bliskog istoka i Evrope takođe mogu imati značajnu razliku u trajanju zbog promenljivih vetrova. Na primer, letovi iz Dubaija ka Bangkoku ili Singapuru mogu biti kraći kada se koristi struja iznad Indijskog okeana.
Na južnoj hemisferi, vazdušne struje takođe igraju važnu ulogu. Na linijama između Južne Amerike i Australije ili Južne Afrike, letovi mogu biti duži zbog različitog rasporeda vetrova u poređenju sa severnom hemisferom.
Uticaj na putničko iskustvo i operativne izazove
Duži ili kraći letovi zbog vazdušnih struja mogu uticati na planiranje transfera i operativne procese, posebno na velikim aerodromima kao što su London Hitrou ili Los Anđeles (LAX). Takođe, smanjenje vremena leta pozitivno utiče na smanjenje potrošnje goriva, što je važno sa ekološkog aspekta. Međutim, klimatske promene mogu izazvati jače i nepredvidive turbulencije, što može povećati emisiju gasova usled produženog leta.
Promene u vremenskih uslova ponekad dovode do neplaniranih ruta. Prošle zime, Cathay Pacific je zbog jakih pacifičkih vetrova usmeravao letove iz Njujorka za Hong Kong preko Atlantika, što je rezultiralo uštedom od 45 minuta. Iako je fizička udaljenost preko Pacifika kraća, jači vetrovi su učinili duži put isplativijim.

Rizik od turbulencije čistog neba (CAT)
Letenje kroz vazdušne struje donosi i opasnost od "turbulencije čistog neba" (CAT - Clear Air Turbulence), koja može izazvati iznenadne i snažne potrese aviona. Usled globalnog zagrevanja, predviđa se da će se učestalost CAT-a povećati za čak 170% u narednim decenijama, što će dodatno otežati planiranje dugih letova.
Razlika u trajanju letova na istoj ruti u suprotnim smerovima rezultat je vazdušnih struja, a ne same rotacije Zemlje. Avio-kompanije koriste ove vetrove da bi skratile vreme putovanja, ali promenljive vremenske prilike mogu predstavljati ozbiljan izazov, posebno na ultra-dugim letovima. Tehnološki napredak i moderni avioni, poput Kvantasovog A350-1000, projektovani su da se efikasnije nose sa ovim izazovima.
Novi softveri za planiranje letova omogućavaju pilotima da u realnom vremenu prilagode rute, maksimizirajući prednosti i minimizirajući rizike. Razumevanje ovog fenomena pomaže putnicima da shvate zašto isti let može trajati različito u zavisnosti od pravca putovanja.
(Aero.rs)
Video: Jedini preživeli lažni MiG-29: Kako je jedna maketa izbegla i NATO i uništenje u filmu Darka Bajića
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.