Bez škole, a promenili svet: Braća Rajt i dan kada je čovek poleteo
Sumirano
- Braća Rajt izvela prvi kontrolisani let letelice teže od vazduha 17. decembra 1903. godine.
- Let trajao 12 sekundi i prešao 36 metara.
- Koristili sopstveno izrađen motor i tehnologiju iz biciklističke industrije.
- Razvili ključne principe aerodinamike i upravljanja letelicom, bez formalnog obrazovanja.
Na peščanim dinama Kil Devil Hilsa u Severnoj Karolini, u hladno decembarsko jutro 1903. godine, braća Vilbur i Orvil Rajt stajali su pored neobične sprave od drveta, platna i žice. Nisu raspravljali o aerodinamici, sili uzgona ili šta će ti dani značiti za istoriju. Bacili su novčić. Stariji brat Vilbur je dobio pravo da prvi pokuša – ali je njegov pokušaj tog 14. decembra završio neuspehom i manjim oštećenjem letelice.
Tri dana kasnije, 17. decembra, u gotovo istoj tišini Atlantske obale, mlađi brat je, u kaputu i kravati, legao potrbuške na donje krilo te iste krhke konstrukcije u međuvremenu popravljene. U 10:35 časova, dok je Vilbur trčao pored letelice pokušavajući da je stabilizuje, Flyer (Letač) se otisnuo niz vođicu i – po prvi put u istoriji – poleteo u kontrolisanom letu letelice teže od vazduha.
Let je trajao svega 12 sekundi i prešao 36 metara. Bez publike, bez fanfara, svet je tog jutra ušao u novu epohu. Tokom narednog sata braća su izvela još tri leta, svaki put produžavajući trajanje i udaljenost, sve dok Vilburov poslednji pokušaj nije potrajao gotovo minut pri čemu je prešao više od 250 metara, pre nego što je snažan nalet vetra po sletanju ozbiljno oštetio letelicu.
Dvanaest sekundi koje danas deluju neverovatno kratko
U poređenju sa savremenim putničkim avionima koji bez sletanja prelaze više od 15.000 kilometara i u vazduhu provode skoro 19 sati, ti brojevi danas deluju gotovo simbolično.
Ipak, upravo ti letovi iz Kitija Houka predstavljaju prvi uspešan let vazduhoplova težeg od vazduha, na sopstveni pogon i sa ljudskom posadom – događaj koji će kasnije dobiti jednostavno ime: prvi let aviona.
U tom trenutku, međutim, ni sama reč avion još nije postojala. Prve novinske vesti govorile su o „letećoj mašini“. List Durham Sun je u izdanju od 19. decembra 1903. godine primetio da ta sprava „nema balon prikačen za sebe“ i da je pokreće „mali benzinski motor koji okreće dva šestokraka propelera“. Jezik je pokušavao da sustigne stvarnost koju do tada nije poznavao.
Braća bez diploma, ali sa idejom
Vilbur i Orvil Rajt nisu poticali iz akademskih krugova niti iz industrijskih elita. Sinovi sveštenika evangelističke crkve, detinjstvo su proveli u čestim selidbama pre nego što su se skrasili u Dejtonu, u Ohaju. Ni jedan ni drugi nisu završili srednju školu.
Vilbur je formalno obrazovanje prekinuo zbog preseljenja porodice. Istorijska nepravda ispravljena je 1994. kada mu je posthumno, povodom 127. godišnjice njegovog rođenja, dodeljena diploma. Orvil je školu napustio već posle prve godine, mučeći se sa ocenama i autoritetima.
Umesto diploma, stekli su praktična znanja. Orvil je konstruisao sopstvenu štamparsku presu i započeo mali štamparski posao, u koji se ubrzo uključio i Vilbur. Zajedno su izdavali nedeljnik West Side News, a potom, 1892. godine, otvorili radionicu za popravku i prodaju bicikala.
Upravo Wright Cycle Company, njihova mala manufaktura dvotočkaša, obezbedila im je ono što nisu imali iz drugih izvora – novac, vreme i slobodu da eksperimentišu.
Od jedrilica do motornog leta
Pre nego što su pokušali da polete sa motorom, Rajtovi su između 1900. i 1902. godine u Kiti Houku gradili i testirali jedrilice. Poslednji model iz 1902. predstavljao je ključnu prekretnicu u razumevanju upravljanja u letu i bio je direktni prethodnik Flyera.
Avion iz 1903. godine građen je od drveta smreke za ravne delove konstrukcije i jasena za zakrivljene elemente, sa platnenim oplatama. Pošto nisu uspeli da pronađu odgovarajući motor na tržištu, zatražili su pomoć od svog mehaničara Čarlija Tejlora, koji je izradio benzinski motor snage 12 konjskih snaga, težak oko 80 kilograma.
Pogonski sistem, preuzet iz biciklističke tehnologije, koristio je lančani prenos koji je pokretao dva propelera. Jedan lanac bio je ukršten, kako bi se propeleri okretali u suprotnim smerovima i neutralisali efekti obrtnog momenta – rešenje koje svedoči o dubokom razumevanju stabilnosti i upravljanja.
Tehnika koja je preživela vek
U Flyer su Rajtovi ugradili niz osnovnih principa aerodinamike koji se, u suštini, koriste i danas: kontrolu po tri ose, eksperimentalno potvrđeno razumevanje uzgona i integraciju pogona sa upravljanjem. Njihova letelica nije bila samo mašina koja može da se odvoji od tla – bila je prva letelica kojom se zaista upravlja u letu.
Svesni vrednosti svog rada, braća su uložila veliki napor u zaštitu patenata, verujući da će licenciranje njihovih rešenja obezbediti sredstva za dalji razvoj. Umesto toga, dugotrajni sudski sporovi iscrpeli su ih i finansijski i fizički, ostavljajući dubok trag na njihove kasnije godine.
Nasleđe koje prevazilazi sporove
Uprkos polemikama i pravnim bitkama, u američkoj javnosti Rajtovi su ostali nacionalni heroji. Kako primećuje dr Saša Marković u autorskom tekstu za nedeljnik Vreme, običnim ljudima bila je bliska njihova puritanska životna priča – priča o skromnim, anonimnim ljudima koji su, bez političke i finansijske podrške, uspeli da promene tok istorije.
„Rajtovi kao da nam poručuju da je za velika dostignuća sposoban svako“, piše Marković. „Bili su ljudi poput nas – samouki genijalci, skloni eksperimentu i avanturi, sa mnoštvom ideja i bez oslonca u institucijama.“
Možda je upravo u tome trajna snaga onih 12 sekundi leta iznad peščanih dina. Ne u brzini, visini ili daljini, već u činjenici da su dva obična čoveka, bez titula i diploma, tiho i gotovo neprimetno pomerila granicu mogućeg – i time zauvek promenila svet.
(Aero.rs)
Video: Priprema za poletanje: Airbus A320 Air Serbia
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.