Ovo je 10 aviona sa najslabijim motorima svih vremena: Evo u čemu su sve ljudi imali petlju da polete

   
Čitanje: oko 8 min.
  • 0

Kada pomislimo na letenje avionom, mnogi zamišljaju snažne mašine koje razvijaju stotine, hiljade, pa čak i desetine hiljada konjskih snaga. Takva snaga dovoljna je da na visinu od preko 10.000 metara podigne putničke džinove poput Erbasa A380, koji pun može težiti i do 575 tona, da prevozi stotine putnika ili samo teret, i da dostiže brzine od skoro hiljadu kilometara na sat.

Međutim, sve je, kao što znamo, počelo sa letelicom koju su konstruisali braća Rajt. U poređenju sa njihovim avionom (koji se, inače, pominje u ovom tekstu), obična kosačica za travu koja u proseku ima oko 20 konjskih snaga - izgleda kao jedva ukroćena goropad.

Konjska snaga je mera za snagu motora, odnosno količine energije koju može da isporuči u određenom vremenu. Za let je potrebna ogromna količina energije — ne samo da bi avion poletio, već i da bi održavao brzinu dovoljnu za stabilan let. Ipak, kroz istoriju su postojale letelice koje su uspevale da polete i lete sa iznenađujuće malom snagom motora. Predstavljamo  vam 10 aviona koji su to uspeli na najskromniji način.

Gosamer Albatros

Gossamer Albatros Foto: Shutterstock

Kada je reč o konjskim snagama, verovatno ne možete ići mnogo niže od snage koju jedan čovek može da proizvede, što Gosamer Albatros stavlja na prvo mesto. Istina, ovaj avion nije imao motor, ali je uspeo da postigne brzine poletanja do 24 km/h i da preleti Lamanš. Let koji je trajao skoro tri sata protegao se na 36,2 kilometra i bio je u potpunosti pokretan snagom pilota Brajana Alena, koji je pedalama pokretao avion od drveta i karbonskih vlakana.

Iako ne postoje zvanični podaci o Albatrosu kada je reč o rangiranju po konjskim snagama, raniji, ali sličan Gosamer Kondor navodi se da je dostizao 0,33 KS. Dakle, možemo pretpostaviti da je Albatros dostizao nešto slično snagom pedalanja pilota. Iako Albatros nije postao popularan u avijaciji, bio je avion koji je osvajao nagrade. Osim toga, rani avioni poput Albatrosa otvorili su put za veće i bolje letelice tokom godina, čak i ako su mnogi i dalje imali vrlo malo konjskih snaga.

Kolb Fajerflaj 

Moderniji avion koji i danas možete kupiti, Kolb Fajerflaj (Kolb Firefly) je ultralaki avion kome je potrebna izuzetno mala količina snage da bi se pokrenuo. Avion teži svega 115 kg prazan, a oko 227 kg kada je potpuno opterećen. Ova lagana letelica ima 40 KS - nivo snage koji biste teoretski mogli postići sa dva motora od kosačica za travu (iako ne preporučujemo da dodajete krila svojoj kosačici).

Uprkos maloj snazi, Kolb tvrdi da motor bez napora pokreće avion, dostižući maksimalnu brzinu od 101 km/h. Za poletanje, avion ima stopu penjanja od 230 metara u minuti, što je mala vrednost u poređenju sa mnogo snažnijim avionima. Ipak, za lagan avion koji praktično možete napraviti u svojoj garaži, nema mnogo razloga za žalbu kada je reč o Kolb kompletu.

Pajper J-3 Kab

Piper J 3 Cub Foto: Shutterstock

Jedan od najpopularnijih jednomotornih aviona, Pajper J-3 Kab (Piper J-3 Cub) je prvobitno proizvodio 40 KS. Iako postoji mnogo faktora koje treba razmotriti pre kupovine aviona, cena aviona možda je olakšala odluku strastvenim pilotima. U vreme kada se pojavio (1937.), koštao je kao polovina kuće, što je bilo oko 1.000 dolara.

J-3 Kjub je brzo postao omiljeni trenažni avion, a do 1939. Pajper je proizvodio jedan svakih 20 minuta — suma koja je kasnije porasla na jedan svakih 10 minuta kako bi se zadovoljila potražnja. Zašto takva potražnja? Ne samo da su bili popularni među pilotima početnicima, već su bili i među različitim avionima koje je vojska koristila za operacije poput osmatranja i vazdušnih ambulanti. Zapravo, američka vojska je kupila preko 5.600 Grashopera, modifikovanih J-3 Kjubova sa maslinastozelenom bojom i malo dodatne opreme.

Ajper Kviksilver 

U ranim danima proizvodnje ultralakih aviona, Ajper Kviksilver (Eipper Quicksilver) imao je prilično impresivne specifikacije. Originalni model nudio je 35 KS, iako savremeni ultralaki avioni imaju mnogo više snage, ovo je bilo sasvim dovoljno da avion poleti. To ne znači da je iskustvo leta bilo baš čarobno.

Fotografije pokazuju da kokpit nije bio ni nalik pravom kokpitu. Sedište pilota zapravo nije bilo u kabini, već otvoreno prema spolja. U poređenju sa J-3, Kviksilver je jedva ličio na avion po dizajnu. Takođe, nije mogao da putuje brže od 84 km/h, sa brzinom krstarenja od 64 km/h. Ipak, avion je nudio postavljeno i obloženo sedište za „duge letove“, što je bilo korisno kada je Piter Burger odlučio da krene na let od Mičigena do Floride: let je trajao pet i po dana.

Ford Flajver

Godine 1926. aeronautički inženjer je projektovao avion koji bi mogao da stane u kancelariju Henrija Forda. Veoma mali Ford Flajver (Ford Flivver) odgovarao je Fordovim očekivanjima kada je reč o veličini, a njegov motor od 35 KS pokretao je mnoge letove, i kratke i duge, pre nego što je letelica povučena iz upotrebe, piše Slashgear. Henri Ford je postavio Harija Bruksa, koji je postao Fordov zaposleni nakon što ga je impresionirao svojim veštinama letenja, za test pilota Flivver-a. Nakon toga, Bruks je leteo avionom oko Fordovog kampusa, a zatim ga vodio i na duže letove, uključujući i uspešan let od Mičigena do Floride.

Nažalost, Hari Bruks je poginuo tokom kasnijeg pokušaja dugog leta. Nesreća je pripisana problemu sa motorom, a Bruks nikada nije pronađen u olupini. Ford je prvobitno želeo da omogući pristupačno letenje običnim ljudima sa Flivver-om. Međutim, projekat je na kraju zaustavljen pre nego što je stigao do proizvodne linije zbog duboke emotivne povrede koju je Ford pretrpeo nakon Bruksove smrti. Nakon poslednjeg Bruksovog leta, Flivver je povučen iz upotrebe, a prototip je postavljen u muzej.

Aerolit 103

Još jedan ultralaki avion iz kompleta sa zapanjujuće malim brojem konjskih snaga je Aerolite 103. Sa svega 28 KS iz Hirth F33 motora, Aerolite 103 može da postigne maksimalnu brzinu od 101 km/h. Međutim, možda nećete želeti da gurate avion do njegove maksimalne brzine, jer je reč o jednosedu sa vrlo malo prostora u kabini.

Još jedna opcija za pilote koji žele da isprobaju avione sa malom snagom motora, komplet Aerolite 103 vam daje mogućnost da ga sami sastavite. Ali ako želite potpuno sklopljen avion, to će vas koštati oko 30.000 dolara — motor od 28 KS uključen. Kada ga pogledate, avion ne deluje baš tako mali. Aerolite 103 teži oko 107 kg prazan, ali ima raspon krila od skoro 8,2 metra.

Rutan Kviki

Inspirisani drugim kućnim konstrukcijama aviona, tvorci Rutan Kvikija (Rutan Quickie) želeli su da ostanu u okviru budžeta, a da ipak naprave zabavno iskustvo letenja. Rezultat je bio avion sa motorom od 22 KS, avion iz kompleta koji je na kraju osvojio nagrade za dizajn. Iako je danas zastareo, originalni Kviki se proizvodio krajem 1970-ih sa jednim motorom i jednim sedištem.

Iako je lagan poput sličnih aviona, Kviki ima potpuno zatvorenu kabinu, što nije bilo uobičajeno za avione sa manjim brojem konjskih snaga, posebno one iz domaće izrade. Ipak, zabrinutost zbog snage motora dovela je do promena u dizajnu aviona. U početku je imao motor od 22 KS, što mu je obezbedilo mesto na ovoj listi. Graditelji su, međutim, smatrali da motor nije dovoljno snažan, što je dovelo do razvoja verzije od 64 KS, a kasnije i opcije od 85 KS.

Kri Kri 

Cri Cri Foto: Shutterstock

Kolumbijski Kri Kri (Colombian Cri-Cri) je priznat kao najmanji dvomotorni avion sa posadom na svetu i, poput ostalih sa ove liste, počeo je kao projekat iz domaće radionice. Početkom 1970-ih, aeronautički inženjer Mišel Kolomban dizajnirao je avion, nazvavši ga po svojoj ćerki Kristin.

Kri Kri je koristio dva motora od po 15 KS, što ne zvuči mnogo za pogon aviona mase 170 kg pri maksimalnoj poletnoj težini. Avion je imao dolet od 500 km i, prema svim izveštajima, bio je sjajno napravljen. Njegova stopa penjanja bila je 259 m/min, brža od sličnih, snažnijih aviona. Razlika je bila u tome što je Cri-Cri bio napravljen od aluminijuma, dok mnogi drugi kućni avioni nisu. Takođe je imao zatvorenu kabinu, što nije bila standardna osobina kod svih ultralakih letelica. Iako se Colomban Cri-Cri prodavao u kompletima širom sveta i bio je prilično uspešan, nije potrajao. Proizvodnja je na kraju prestala zbog velikog broja nesreća.

Letelica braće Rajt 

Wright brothers plane Foto: Shutterstock

Kada su braća Rajt počela da dizajniraju svoj prvi avion, imali su prilično skromne zahteve u pogledu konjskih snaga. Zapravo, njihov dizajn je zahtevao 8 KS, prema Nacionalnom muzeju vazduhoplovstva i svemira, ali su na kraju napravili motor od 12 KS. Motor je bio specijalno napravljen za let i nije imao mnoge standardne karakteristike motora, poput karburatora i svećica.

Međutim, letelica braće Rajt (Wright Flyer) se uspešno "odlepila od tla", oslanjajući se na prethodni razvoj tri jedrilice braće Rajt. Prvi let, čiju smo 120-godišnjicu obeležili na portalu Aero.rs posebnim tekstom. trajao je samo 12 sekundi, prešavši 36 metara, ali su kasniji letovi dostigli 59 sekundi i 260 metara. Nije iznenađujuće da avion od 274 kg nije mogao da dostigne veliku visinu sa motorom od 12 KS, ali u to vreme bilo je iznenađujuće da je uopšte uspeo da se odvoji od tla. Napravljen od drveta, muslina i aluminijuma na kućištu motora, avion nije mnogo ličio na moderne letelice.

Elektrik Vren

English Electric Wren Foto: Shutterstock

Da li biste poverovali da avion može da poleti sa samo 3 KS? Ispostavlja se da se to desilo 1920-ih sa Elektrik Vrenom (English Electric Wren). Avion, koji je dizajnirala kompanija English Electric, namerno je koristio što je moguće manje snage. Za razliku od drugih aviona, međutim, English Electric Wren nije imao preterano ambiciozne ciljeve. Umesto toga, dizajneri su želeli da naprave trenažni avion koji bi mogao da leti 30 minuta.

Lagan dizajn bio je takođe važan, pa je avion imao drveni trup presvučen platnom. Njegov motor od 3 KS preuzet je sa motocikla i prilagođen za upotrebu u avionu. Iako možda ne biste očekivali mnogo od takvog aviona, Wren je uspešno poleteo do visine od 716 metara i dostizao maksimalnu brzinu od 84 km/h. Jedna verzija Wren-a preletela je čak 141 km na jednom galonu goriva. Uprkos svoj publicitetu, English Electric Wren nikada nije ušao u masovnu proizvodnju; smatra se da su napravljena samo tri primerka.

(Aero.rs)

Video: AERO2024: Najveći sajam generalne avijacije u Evropi

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>