Posle kanadera stižu autonomni vatrogasci: Grčka kompanija razvija letelicu za gašenje požara bez pilota
Sve duže sezone požara, manjak iskusnih pilota i opasne misije na malim visinama guraju vazduhoplovnu industriju ka novoj ideji: autonomnim letelicama za gašenje požara.
Dok se svet i dalje oslanja na avione poput kanadera, Air Tractora, velikih protivpožarnih tankera i helikoptera, proizvođači već traže način da povećaju kapacitete i smanje rizik za posade koje svake godine lete u ekstremnim uslovima.
Jedan od najambicioznijih koncepata dolazi iz Grčke. Startap Marcos Aerospace iz Atine razvija autonomnu amfibijsku letelicu Quencher, projektovanu za protivpožarne misije sa kapacitetom od 4.500 litara vode.
Ipak, Quencher za sada nije novi kanader niti avion spreman za ulazak u službu. Reč je o razvojnom konceptu koji pokazuje pravac u kojem deo industrije pokušava da ide: ka letelicama koje bi mogle da dopune postojeću flotu i preuzmu najrizičnije delove misija.
Rizik za pilote u protivpožarnoj avijaciji postaje sve izraženiji. Tokom aktuelne sezone požara u Grčkoj poginuli su članovi posade helikoptera nakon sudara dve letelice angažovane na gašenju, dok je u Italiji izbegnuta teška nesreća kada je avion CL-415 zakačio sajlu vedra za gašenje koje je nosio helikopter.
Australijski istražitelji su istovremeno završili istragu pada aviona Boeing 737 koji je 2023. godine bio angažovan u gašenju požara, dodatno skrećući pažnju na opasnosti sa kojima se suočavaju posade protivpožarnih letelica.
Prema podacima kompanije Avincis, operatera vazduhoplovnih službi za vanredne situacije, broj sati angažovanja protivpožarnih aviona u Španiji, Portugalu i Italiji povećan je za 90 odsto u odnosu na prošlu godinu.
„Letelice koje su nekada radile tri ili četiri meseca tokom leta sada su potrebne već od marta pa sve do oktobra“, rekao je direktor grupe Avincis Džon Boag.
Quencher je za sada samo koncept
Marcos Aerospace predstavlja Quencher kao autonomnu amfibijsku letelicu uz pomoć veštačke inteligencije, namenjenu čestim operacijama gašenja požara tokom dana i noći. Koncept predviđa kapacitet od 4.500 litara po naletu, što ga stavlja iznad većine aviona Air Tractor klase, ali ispod najvećih amfibijskih protivpožarnih aviona poput budućeg DHC-515 Firefightera.
Ideja projekta nije samo veći kapacitet, već i mogućnost da letelica bude dostupna duže vreme bez izlaganja pilota opasnim uslovima. Kompanija navodi da je cilj razvoj sistema sposobnog za učestale misije tokom 24 sata, uz autonomiju potpomognutu veštačkom inteligencijom.
Ipak, put od koncepta do operativnog aviona biće dug. Veliki izazovi ostaju razvoj tehnologije, sertifikacija i dokazivanje bezbednosti u okruženju koje spada među najzahtevnije u vazduhoplovstvu.
Pored Marcos Aerospace, sličan pravac razvijaju i druge kompanije. Španski Singular Aircraft sarađuje sa kanadskom kompanijom Volatus Aerospace na uvođenju autonomne amfibijske platforme FlyOx 1 u Kanadu, zemlju koja se poslednjih godina suočava sa velikim požarima.
FlyOx 1 je prvobitno razvijen za protivpožarnu namenu i može da ponese oko 1.500 litara vode ili retardanta. Kanada istovremeno planira i konverziju nekoliko bivših vojnih transportnih aviona C-130H u avione za gašenje požara, što pokazuje da će klasične platforme još dugo ostati osnova ove vrste operacija.
Budućnost nije samo u avionu bez pilota
Najveći izazov za autonomne vatrogasne letelice nije samo sposobnost samostalnog leta, već rad u ekstremnom okruženju. Požari stvaraju promenljive vetrove, turbulencije, dim i uslove u kojima je precizno delovanje na malim visinama izuzetno teško.
Zbog toga budućnost verovatno neće biti u potpunoj zameni pilota, već u kombinaciji klasičnih aviona, autonomnih letelica, dronova i sistema za obradu podataka u realnom vremenu.
Erbas je nedavno testirao sistem u kojem su avioni, helikopteri, dronovi i zemaljske ekipe razmenjivali podatke tokom simulirane misije gašenja požara. Dronovi su slali slike požarišta, dok je veštačka inteligencija kombinovala informacije o terenu i vetru kako bi pomogla u određivanju putanja leta i mesta za ispuštanje sredstva za gašenje.
Kanaderi i piloti zato neće nestati u skorije vreme. Ali projekti poput Quenchera pokazuju da se protivpožarna avijacija nalazi pred promenom: pitanje budućnosti neće biti samo koliko vode avion može da ponese, već koliko brzo može da reaguje, koliko dugo može da ostane u borbi protiv požara i kako smanjiti rizik za ljude koji gase vatru iz vazduha.
(Aero.rs)
Video: Ovako se gasi Deliblatska peščara iz vazhuha: Helikopteri Kamov. Super Puma i H145M protiv požara
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.