Koliko je Evropa zaista suverena u upotrebi F-35? Izjava iz Holandije otvorila osetljivo pitanje
Evropske vazduhoplovne snage poslednjih godina ubrzano uvode F-35 kao buduću okosnicu borbene avijacije, ali izjava holandskog državnog sekretara za odbranu Gijsa Tuinmana da se u krajnjem scenariju može razmatrati softversko „osamostaljenje“ ovog aviona otvorila je mnogo dublje i osetljivije pitanje: koliko su evropske zemlje zaista suverene u njegovoj upotrebi.
Iako se u javnosti povremeno pojavljuju tvrdnje o navodnom američkom „prekidaču za gašenje“ F-35, stvarnost je daleko složenija. Ovaj avion nije zamišljen kao klasična platforma koja funkcioniše nezavisno od proizvođača, već kao deo globalnog digitalnog i logističkog sistema koji se u velikoj meri oslanja na infrastrukturu Sjedinjenih Američkih Država.
U operativnom smislu, F-35 zavisi od stalnih softverskih nadogradnji koje unapređuju rad senzora, sistema za upravljanje borbom i sposobnosti elektronskog ratovanja. Posebno važnu ulogu imaju fajlovi misijskih podataka, koji sadrže informacije o savremenim pretnjama i omogućavaju avionu da prepoznaje radarske sisteme, protivničke letelice i druge izvore opasnosti u realnom okruženju. Bez redovnog ažuriranja tih podataka, borbena vrednost F-35 bi s vremenom neminovno opadala.
Jednako važan element je i centralizovani sistem održavanja i snabdevanja, kroz koji se upravlja rezervnim delovima, remontima i tehničkim stanjem flote širom sveta. Iako se pojedine komponente proizvode u Evropi, veliki broj ključnih delova dolazi iz Sjedinjenih Država, a čitav lanac funkcioniše kao jedinstvena globalna mreža. Prekid tog sistema ne bi odmah prizemljio avione, ali bi dugoročno ozbiljno ugrozio njihovu pouzdanost i borbenu spremnost.
U tom svetlu, ideja o samostalnoj izmeni softvera, koju je holandski zvaničnik uporedio sa „jailbreakovanjem“ pametnih telefona, više deluje kao politička poruka nego kao realno tehničko rešenje. F-35 raspolaže sa više miliona linija koda i višeslojnim bezbednosnim mehanizmima osmišljenim upravo da spreče neovlašćene izmene. Čak i najbliži saveznici Sjedinjenih Država imaju vrlo ograničen pristup tim sistemima.
Čak i u teorijskom slučaju da neka država uspe da zaobiđe softverske barijere, cena takvog poteza bila bi izuzetno visoka. Neovlašćene izmene gotovo sigurno bi značile gubitak pristupa budućim modernizacijama, novim verzijama sistema i ažuriranim misijskim podacima. Dugoročno, flota bi ostala tehnološki „zamrznuta“, bez mogućnosti prilagođavanja novim pretnjama, savremenom naoružanju i razvoju protivničkih sistema.
Dodatnu težinu celoj raspravi daje činjenica da F-35 danas koristi ili uvodi gotovo čitav niz evropskih zemalja. U operativnoj upotrebi već su u Velikoj Britaniji, Italiji, Norveškoj, Danskoj, Holandiji i Belgiji, dok Poljska započinje prijem prvih aviona. Ugovore su potpisale i Nemačka, Finska, Švajcarska, Češka, Grčka i Rumunija, koje se nalaze u različitim fazama pripreme za uvođenje ovog tipa u naoružanje. Time je F-35 postao najrasprostranjeniji zapadni borbeni avion u Evropi i buduća osnova vazdušnih snaga većine NATO članica na kontinentu.
Upravo zbog toga pitanje softverske i logističke zavisnosti nije problem jedne države, već strateško pitanje za gotovo celu Evropu. U većini ovih zemalja o tome se već godinama govori u stručnim analizama i parlamentarnim raspravama, ali retko javno i direktno. Do sada se uglavnom ukazivalo na rizike dugoročne zavisnosti od američke podrške, bez otvorenog razmatranja scenarija u kome bi ta podrška bila prekinuta.
Stvarna poluga kontrole nad F-35 nije dramatična predstava o "daljinskom gašenju aviona", već trajna zavisnost od softvera, logistike i tehničke infrastrukture. Ona omogućava Sjedinjenim Državama da zadrže snažan uticaj nad načinom na koji se avion koristi, razvija i modernizuje tokom celog životnog veka.
Izjava iz Holandije zato ne otkriva novu tehničku mogućnost, već političku nervozu koja u Evropi sve više dolazi do izražaja. U vreme rastućih tenzija sa Vašingtonom i sve glasnijih poziva na veću vojnu autonomiju kontinenta, F-35 postaje simbol šireg problema oslanjanja na američku vojnu tehnologiju.
Evropa je kupovinom ovog aviona dobila najnapredniju borbenu platformu današnjice, ali je istovremeno prihvatila i dugoročnu vezanost za američki industrijski i digitalni ekosistem. Koliko god ta zavisnost trenutno delovala prirodno u okviru NATO savezništva, svaka politička kriza iznova otvara pitanje koliko je takav model održiv u svetu sve izraženijih geopolitičkih podela.
U tom kontekstu, rasprava koju je pokrenula izjava iz Haga manje govori o mogućnosti „hakovanja“ F-35, a mnogo više o evropskoj potrazi za stvarnom vojnom suverenošću u eri visokotehnološkog ratovanja.
(Aero.rs)
Video: Getjet Airlines Airbus A320
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.