
Koncesija crnogorskih aerodroma: Da li je proces već osuđen na neuspeh?
Nakon višegodišnjih pokušaja i brojnih odlaganja, proces dodele koncesije za aerodrome u Podgorici i Tivtu konačno je ušao u završnu fazu. Nakon što je Vlada Crne Gore još 2019. godine usvojila koncesioni akt i ugovor za korišćenje aerodroma, tek sada su zvanično stigle dve ponude za preuzimanje upravljanjem ove dve vazdušne luke.
Stigle ponude iz Južne Koreje i Argentine
Na tenderu za dodelu koncesije stigle su ponude dve renomirane međunarodne kompanije: Incheon International Airport Corporation (IIAC) iz Južne Koreje i Corporación América Airports S.A. (CAAP) iz Luksemburga.
Komisija za dodelu koncesije, kojom predsedava potpredsednik Vlade Nik Đeljošaj, saopštila je da su ponude dostavljene u roku predviđenom javnim pozivom. U prisustvu ovlašćenih predstavnika oba ponuđača, sprovedeno je javno otvaranje ponuda, a u narednih 30 dana Ministarstvo saobraćaja će evaluirati pristigle ponude i dostaviti izveštaj o njihovoj oceni.

Razlozi za odustajanje favorita
Iako je francusko-turski konzorcijum Aéroports de Paris (ADP) – TAV Airports važio za jednog od favorita u procesu koncesije, povukao se iz trke nakon što njihov zahtev za produženje roka za dostavljanje ponuda nije prihvaćen. ADP – TAV je zatražio odlaganje roka za mesec dana, ali je Tenderska komisija to odbila.
Prema saopštenju ADP-a, ključni razlog povlačenja leži u izmenama ugovora u finalnoj fazi tendera, koje su uvele značajne pravne i finansijske rizike. U finalnoj verziji ugovora predviđena je uplata značajnog nepovratnog iznosa od strane budućeg SPV-a u roku od 30 dana od potpisivanja, čak i u slučaju da ugovor ne stupi na snagu. Konzorcijum smatra da takva obaveza predstavlja finansijski rizik, posebno u pogledu pribavljanja građevinskih dozvola i ekoloških procena, koje su pod nadležnošću državnih ili lokalnih vlasti. Takođe, u finalnoj fazi postupka izostavljen je drugi krug komentara na ugovor, što je dodatno umanjilo transparentnost procesa.
Perspektive koncesije i posledice povlačenja
Odluka TAV-a i ADP-a da se povuku iz trke mogla bi imati značajan uticaj na proces, jer je ovaj konzorcijum bio jedan od najiskusnijih ponuđača, sa dugogodišnjim iskustvom u upravljanju velikim međunarodnim aerodromima. Povlačenje je otvorilo pitanje transparentnosti tendera i dovelo do kritika stručne javnosti, pogotovo jer su se konzorcijumi u finalnoj fazi suočili sa promenama ugovora.

Ko su kandidati za koncesiju?
Incheon International Airport Corporation (IIAC) je državna kompanija osnovana 1999. godine, odgovorna za upravljanje Incheon međunarodnim aerodromom, glavnim čvorištem Južne Koreje. Ovaj aerodrom je više puta nagrađivan za kvalitet usluga i efikasnost, a IIAC se smatra simbolom vrhunske organizacije i korisničkog iskustva.
Corporación América Airports S.A. (CAAP) je najveći privatni aerodromski operater na svetu po broju aerodroma kojima upravlja, sa portfoliom od 53 aerodroma u Latinskoj Americi i Evropi. Ključni aerodromi u Argentini, Brazilu i Italiji deo su CAAP-ovog upravljačkog portfolija.

Šta dalje?
Proces koncesije crnogorskih aerodroma traje već više od pet godina, ali umesto da se bliži rešenju, sada deluje komplikovanije nego ikada. Povlačenje jednog od najiskusnijih konzorcijuma, kakav je TAV – ADP, samo je dodatno otvorilo pitanja o transparentnosti i pravnoj sigurnosti čitavog postupka. Odluka da se ne produži rok za dostavljanje ponuda, uprkos očiglednim problemima sa ugovorom, ukazuje na nedostatak fleksibilnosti i spremnosti da se ozbiljno razmotre primedbe potencijalnih investitora.
Vlada Crne Gore najavila je da će konačnu odluku doneti u prvoj polovini 2025. godine, nakon detaljne evaluacije ponuda koje su dostavili IIAC i CAAP. Međutim, u svetlu dosadašnjih problema, postavlja se pitanje koliko će sama evaluacija biti objektivna i da li će javnost imati uvid u proces ocenjivanja. S obzirom na to da su neki važni uslovi ugovora izmenjeni u poslednjem trenutku bez mogućnosti komentara, postoji ozbiljna bojazan da će i konačna odluka biti podložna osporavanjima.

Nedostatak jasne komunikacije i transparentnosti u ovoj fazi procesa stvara dodatni rizik da će koncesija završiti u pravnom vakuumu, s mogućnošću žalbi i sporova koji bi mogli produžiti realizaciju projekta na neodređeno vreme. U takvom scenariju, crnogorski aerodromi bi mogli ostati bez preko potrebnih investicija i modernizacije i dodatno smanjili konkurentnost u okruženju, dok bi država propustila priliku da kroz koncesiju dobije ozbiljnog i pouzdanog partnera.
Umesto što se čeka na konačnu odluku iza zatvorenih vrata, vlada Crne Gore bi morala da jasno komunicira sa javnošću i pruži odgovore na važna pitanja: zašto su neki uslovi ugovora promenjeni bez konsultacija sa kvalifikovanim ponuđačima i kako će se osigurati da nova odluka bude oslobođena pravne nesigurnosti. Bez toga, postoji rizik da će se proces pretvoriti u dugi pravni spor, koji bi dodatno narušio poverenje u sposobnost države da transparentno upravlja ključnim infrastrukturnim projektima.
Na kraju, građani Crne Gore imaju pravo da znaju zašto se jedan tako važan projekat već godinama suočava sa problemima i kakva je strategija države za modernizaciju svojih vazdušnih luka. Ako proces ponovo doživi neuspeh, biće to još jedan dokaz da država nije spremna da se uhvati u koštac sa ključnim infrastrukturnim izazovima.
(Aero.rs)
Video: Jedini preživeli lažni MiG-29: Kako je jedna maketa izbegla i NATO i uništenje u filmu Darka Bajića
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.