Iran pogodio američki AWACS vredan pola milijarde dolara: Prvi borbeni gubitak Boeing E‑3 u istoriji

Vreme čitanja: oko 7 min.

Iranske tvrdnje da je u napadu balističkim raketama i dronovima-kamikazama pogodio i uništio američki avion za rano upozoravanje i komandovanje Boeing E-3 Sentry - globalno poznat po skraćenici AWACS - prolaskom vremena sve više dobijaju na kredibilitetu.

Kako stvari stoje, nije u pitanju samo gubitak strateški važnog i skupog vazduhoplova, već i prvi gubitak ovog sistema uzrokovan dejstvom neprijatelja za skoro pet decenija upotrebe. Prema podacima iz 1998. godine, jedan primerak novog E-3 Block 30/35 procenjen je na oko 270 miliona dolara, odnosno uvećano za inflaciju, između 530 i 550 miliona današnjih dolara.

Šta se dogodilo u bazi Princ Sultan

Tri dana posle napada, polako počinje da isplivava prava slika onoga što se dogodilo 27. marta na bazi Princ Sultan u Saudijskoj Arabiji. Iranski napad ostavio je za sobom štetu čije razmere i dalje nisu u potpunosti poznate javnosti.

Deset američkih vojnika je povređeno, neki (najčešće se pominje dvoje) od njih “kritično”. Više aviona je oštećeno.

Sada, fotografijama ne samo iz satelita, nego i onih snimljenih iz okoline baze na tlu, konačno postaje jasno kolika je zaista cena jedne noći iranskog gađanja: jedan od najvrednijih - i materijalno i strateški - i najosetljivijih vazduhoplova američkog ratnog vazduhoplovstva više ne postoji.

U pitanju je Boeing E-3 Sentry, “leteći radar” odnosno sistem za komandovanje i kontrolu iz vazduha (Airborne Warning and Control System - AWACS). Na fotografijama je prepoznat avion E-3C serijskog broja 81-0005.

Fotografije i sumnje u autentičnost

Fotografije teško oštećenog - de facto uništenog - aviona, koje su se prvo pojavile na jednoj Facebook stranici, munjevito su se proširile društvenim mrežama. Kredibilni mediji preneli su ih uz ogradu i oprez, uz napomenu kako “nisu potvrđene”, pre svega zbog sve veće upotrebe AI u generisanju vizuelnog sadržaja i onoga što se naziva fake news, odnosno lažne vesti.

Prema onome što se na njima vidi, centralni i zadnji deo trupa je potpuno izgoreo i uništen, krhotine su rasute okolo, a ogromna radarska antena (“tanjir”) prečnika devet metara se ni ne nazire.

Kako je avion uništen

Nije nužno bio u pitanju direktan pogodak - mada smo iz iskustva u Ukrajini videli da dronovi mogu da targetiraju ne samo pojedinačne avione već i određene tačke na avionu - šrapnel od obližnje eksplozije dovoljan je da zapali avion pun goriva i pretvori ga u olupinu, posebno ako dođe do požara, navode analitičari na Zapadu.

Iran je objavio ono što tvrdi da je satelitski snimak E-3 na rulnoj stazi baze Princ Sultan — pre i posle napada. Snimak nije moguće nezavisno potvrditi, ali ono što se na njemu vidi u potpunosti se poklapa sa fotografijama nastalim na tlu, primećuje portal The War Zone.

Pored toga, kineski GEO satelitski sistem MizarVision objavio je sopstvene snimke koji pokazuju avione tipa E-3 Sentry raspoređene na različitim rulnim stazama baze.

I, što je možda najzanimljivije, nezavisnom geolokacijom fotografija sa tla potvrđeno je tačno mesto na kome se nalazio avion u trenutku napada, prenosi ovaj izvor.

Koliko je veliki gubitak za SAD

Gubici čak i jednog AWACS-a za SAD nisu neozbiljni, iz više razloga. Američko vazduhoplovstvo (USAF) je pre početka rata, prema javno dostupnim podacima, u region poslalo šest E-3 aviona. Po serijskim brojevima konkretnih primeraka, navode se: 79-0001, 82-0007, 75-0556, 76-1605, 81-0005 i 76-1604.

U celoj floti USAF-a ih je ostalo svega šesnaest, a kako stvari stoje sada - petnaest. Flota je stara, većina aviona ima preko 45 godina. Uprkos stalnim modernizacijama avionike, održavanje je zahtevno, pa su pojedini avioni duže periode u neoperativnom statusu. Stanje dodatno pogoršava činjenica da američki E-3 i dalje koriste stare TF33 motore, za razliku od AWACS-a u upotrebi u NATO-u i Francuskoj kojima je zamenjena pogonska grupa i sada imaju modernije CFM56 motore.

Zašto su AWACS avioni važan cilj

AWACS avioni su oči i uši svake ratne operacije u vazduhu. Oni detektuju dolazne napade, koordinišu odbranu, navode sopstvene snage ka ciljevima. Kako i sam naziv kaže, oni komanduju u vazduhoplovnom ratu. Bez njih, američki i saveznički piloti lete, u neku ruku, slepo.

Iran to zna i, kako postaje jasno, sistematski cilja upravo na te kapaciteteradarske instalacije širom regiona koje omogućavaju protivvazdušnu odbranu Amerike i njenih saveznika trpe udar jedan za drugim. Ciljanje - i uništenje - E-3 nije slučajno; to je deo promišljene strategije, slažu se analitičari na Zapadu.

Kako Iran dolazi do informacija: Oglasio se Zelenski

Pitanje je, naravno, kako Iran zna gde tačno da gađa. Komercijalni satelitski snimci Bliskog istoka od strane američkih kompanija poput Planet Labs kasne nedeljama. Ali Kina ima vlastite satelite i niko je ne sprečava da deli podatke. Rusija gotovo sigurno čini isto, smatraju zapadni izvori upućeni u tokove ove vrste informacija. A tu su i mnogo primitivniji načini prikupljanja informacija - klasična obaveštajna mreža na terenu ne zahteva nijednu skupu tehnologiju.

Upravo u tom kontekstu zanimljiva je izjava ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog. U razgovoru u Kataru, pozivajući se na podatke sopstvenih obaveštajnih službi, Zelenski je izjavio da su ruski sateliti snimali bazu Princ Sultan 20, 23. i 25. marta — dakle, danima pre napada. "Sto posto sam siguran da Moskva deli te informacije s Iranom", rekao je. "Mislim da je u interesu Rusije da pomogne Iranu. I znam da dele informacije. Pomažu li Iranu? Naravno."

Zelenski, koji dobro poznaje rusku taktiku iz sopstvenog iskustva, objasnio je i logiku: jedno snimanje znači pripremu, drugo je simulacija, treće znači da napad dolazi za dan ili dva. Prema njemu, obrazac je bio savršeno jasan. NBC News, koji je preneo ovu izjavu, nije mogao nezavisno da potvrdi tačnost ukrajinskih obaveštajnih podataka, ali obrazac koji Zelenski opisuje nije nov.

Rastresiti raspored: Kako izbeđi pogodtke

Američko vazduhoplovstvo se, u međuvremenu, trudilo da rasporedi avione što je moguće šire po bazi - satelitski snimci nastali pre nego što su američki komercijalni provajderi počeli da “kasne” sa isporukom pokazuju E-3 Sentry avione parkirane izolovano, po rubnim rulnim stazama aerodroma, daleko od glavne piste.

Cilj je bio jasan: smanjiti potencijalnu štetu od iranskog oružja rasipanjem visoko vrednih ciljeva. Moguće je i da su avioni u međuvremenu premeštani da bi gađanje bilo teže. Ipak, jedan od njih nije po svemu sudeći preživeo.

U.S. Air Force photo by Senior Airman Samuel Earick

Pored E-3, ranije u sukobu oštećeno je najmanje pet avio-cisterni u napadu na istu bazu. Princ Sultan, smeštena nedaleko od Rijada, bila je i ranije na meti - što nije iznenađenje s obzirom na to da je trenutno glavno operativno čvorište za američke vazdušne snage u ovom ratu.

E-3 Sentry: Avion koji je podigao radar iznad horizonta

Boeing E-3 Sentry je nastao iz potrebe da se radarska kontrola podigne iznad ograničenja horizonta. Prvi prototip je poleteo 1972. godine, a u operativnu upotrebu ušao pet godina kasnije, donoseći revoluciju u načinu vođenja rata iz vazduha.

Iako - izuzimajući ogromnu radarsku antenu - spolja izgleda kao običan putnički Boeing 707, njegova unutrašnjost je krcata elektronikom i konzolama za posadu koja, u zavisnosti od misije, broji između 13 i 20 ljudi.

Većina njih nisu piloti, već kontrolori i oficiri za nadzor čiji je zadatak da u „šumi” radarskih odraza prepoznaju pretnju i koordiniraju savezničke lovce, što ovaj avion čini istinskim centralnim nervnim sistemom svake operacije.

Pored američkog vazduhoplovstva, ovaj tip aviona decenijama čini okosnicu NATO snaga, a koriste ga ili su ga koristile vazduhoplovstva Francuske, Velike Britanije, Saudijske Arabije i Čilea. Standardna misija traje oko osam sati, ali uz dopunu goriva u vazduhu, avion može ostati na zadatku onoliko dugo koliko posada može da izdrži visok psihofizički pritisak neprekidnog praćenja stotina ciljeva na ekranima.

Foto:https://awacs.nato.int/

Ironija istorije i kraj jedne ere

Jedna istorijska zanimljivost koja događaju u bazi Princ Sultan daje posebnu dozu ironije: Iran je 1977. godine naručio deset upravo ovakvih E-3 AWACS aviona i unapred platio za njih. Posle Islamske revolucije 1979, narudžbina je otkazana i avioni nikada nisu isporučeni.

Foto: Shutterstock

Posle skoro pet decenija dominacije na nebu i - do pre neki dan - nedodirljivosti od strane neprijatelja, era E-3 se neumitno bliži kraju. Zastareli TF33 motori, koji su postali logistička noćna mora, i sve teže održavanje strukture zmaja aviona, naterali su Pentagon da krene u hitnu smenu generacija. Naslednik je već tu: Boeing E-7 Wedgetail, avion zasnovan na modernijoj 737 platformi, koji umesto rotirajućeg tanjira koristi fiksni, elektronski skenirajući radar.

(Aero.rs)