
Najduža redovna linija sa međusletanjem na svetu: Er Fransova epska ruta od Pariza do Tahitija
U vremenu kada se najduži komercijalni letovi najčešće vezuju za direktne interkontinentalne relacije poput Singapur–Njujork ili Pert–London, jedan let kompanije Er Frans i dalje odoleva zaboravu i premošćuje kontinente na jedinstven način. Reč je o čuvenoj liniji Pariz–Papeete, koja povezuje francusku prestonicu sa glavnim gradom Tahitija, uz usputno sletanje u Los Anđelesu. Sa ukupnom dužinom od preko 15.700 kilometara, ovo je najduža redovna komercijalna linija sa jednim međusletanjem na svetu.

Od Pariza do Pacifika: kako je sve počelo
Let između Pariza i Papeetea prvi put je uspostavljen 1964. godine, samo četiri godine nakon otvaranja međunarodnog aerodroma Fa’a’ā u Francuskoj Polineziji. Er Frans je tada koristio Boing 707, jedan od simbola rane mlazne ere, a ruta je obuhvatala više međusletanja, uključujući Nicu, Njujork, Los Anđeles i Honolulu, pre nego što bi avion sleteo u Papeete. Celokupno putovanje trajalo je više od 40 sati, uz višesatna zadržavanja i promene posada, što je liniju činilo jednom od najdužih i najzahtevnijih u komercijalnom saobraćaju tog vremena.

Kasnijih decenija, kako su se kapaciteti i dolet aviona povećavali, ruta se pojednostavila. Tokom 1980-ih i 1990-ih na njoj su leteli Boing 747-200 i 747-400, dok je od 2005. do 2023. dominantan bio Boing 777-200ER. U novembru 2023. linija je modernizovana uvođenjem Erbasa A350-900, čime su uvedene brojne prednosti poput veće energetske efikasnosti, tiše kabine i savremenijih sistema za upravljanje letom.
Vazdušna veza pre mlazne ere: kako se putovalo pre Drugog svetskog rata
U prvoj polovini 20. veka, put između Francuske i Tahitija bio je sve osim brz. Pre Drugog svetskog rata, nije postojala nikakva redovna avio-linija između Pariza i Papeetea. U to vreme, Tahiti je bio egzotična i udaljena teritorija do koje se stizalo isključivo brodom, i to najčešće iz Marseja preko Panamskog kanala, uz više presedanja i luka. Putovanje je trajalo više od mesec dana, a za stanovnike Polinezije i službenike francuske uprave to je predstavljalo pravi poduhvat.
Avioni tog vremena, poput ranih hidroaviona Latécoère ili dvokrilaca Farman, imali su izuzetno ograničen dolet i nisu mogli da savladaju okeanske udaljenosti. Francuska je povremeno slala poštanske i izviđačke hidroletove iz svojih teritorija u Indokini, preko Nove Kaledonije, ali te misije su bile izolovane, neredovne i isključivo vojne prirode. Prava vazdušna veza sa metropolom, dostupna civilima, dolazi tek u posleratnim godinama, kada počinju prve međunarodne linije sa višestrukim zaustavljanjima.

Jedna linija, dve hemisfere
Današnja verzija rute, iako svedena na samo jedno međusletanje u Los Anđelesu, i dalje je izuzetno duga i operativno zahtevna. Letovi AF76/77, kao i dodatni sezonski brojevi AF26, AF28 i AF18, polaze sa aerodroma Šarl de Gol u Parizu (CDG), sleću u Međunarodni aerodrom Los Anđeles (LAX) radi tehničkog zadržavanja i zatim nastavljaju ka aerodromu Fa’a’ā u Papeeteu (PPT), glavnom gradu Tahitija.
U Los Anđelesu se obavlja kraća pauza tokom koje dolazi do promene posade i dopune goriva, nakon čega putnici nastavljaju let ka Tahitiju u istom avionu.
Celokupno putovanje, uključujući pauzu, traje između 22 i 25 sati, u zavisnosti od vremenskih uslova, aerodromskih procedura i zadržavanja.

Od puta od mesec dana do jednog dana: skraćivanje sveta
Kada se pogleda iz perspektive prethodnog veka, današnje povezivanje Pariza i Tahitija deluje kao naučna fantastika. Put koji je pre sto godina trajao 30 do 35 dana brodom, danas se može preći za nešto više od jednog dana leta. Samo jedno međusletanje, u istom avionu, omogućava da se dva sveta — kontinent Evropa i tropski Pacifik — spoje u neprekidnoj liniji. Ovaj kontrast snažno oslikava tehnološki napredak u avijaciji i pretvara putovanje koje je nekada bilo logistički izazov u relativno rutinsku, iako izuzetno dugu, relaciju.
Više od geografske povezanosti
Veza Pariza i Tahitija nije samo avio-linija — ona ima i snažno političko, kulturno i ekonomsko značenje. Francuska Polinezija je prekomorska teritorija Francuske Republike, te Er Frans, kao nacionalna avio-kompanija, održava i simboličnu i logističku vezu između metropole i ovog udaljenog arhipelaga u južnom Pacifiku. Tokom pandemije 2020. godine, kada je došlo do globalnog zastoja u avio-saobraćaju, upravo je ova linija bila među prvima koje su obnovljene početkom 2021. godine, naglašavajući njen značaj i u kriznim vremenima.

Malo poznate zanimljivosti
Let od Pariza do Tahitija, iako često u senci direktnih ultradugih linija, zapravo nudi jedinstven uvid u globalnu avijaciju i specifičnosti dugolinijskog saobraćaja. Posade se rotiraju u Los Anđelesu i često provode po nekoliko dana u odvojenim rotacijama. Putnici u avionu A350 mogu da uživaju u jelima inspirisanim tahitijskom kuhinjom i specijalizovanom zabavnom sadržaju, dok se u interijeru već tokom leta oseća blaga tropska atmosfera. U prošlosti su neki letovi uključivali i zaustavljanje u Honoluluu, što dodatno svedoči o evoluciji ove linije i njenoj prilagodljivosti u skladu sa promenama u industriji.
Let Er Fransa od Pariza do Papeetea, preko Los Anđelesa, ostaje jedinstvena veza između dva kraja sveta – između evropskog kontinenta i udaljene francuske teritorije usred Pacifika. U eri brzih, direktnih i sve kraćih veza, ova linija podseća na vreme kada je putovanje bilo avantura samo po sebi, i danas s ponosom nosi titulu najduže redovne linije sa međusletanjem na svetu.
(Aero.rs)
Video: Jedini preživeli lažni MiG-29: Kako je jedna maketa izbegla i NATO i uništenje u filmu Darka Bajića
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.