Kobni broj leta 411: Tri tragedije i jedno čudo na granici nemogućeg
Da li ste znali da jedan broj leta u istoriji avijacije krije čak četiri dramatične priče: Tri katastrofe i jedan podvig pilota, zahvaljujući kome je po svemu bezizlaznu situaciju preživelo više od 400 putnika i članova posade i nebrojeno ljudi na zemlji?
Brojevi letova postoje gotovo koliko i samo vazduhoplovstvo. Oni nisu samo alfa-numeričke oznake na rezervaciji putničke karte ili nalepnici na koferu koje omogućavaju putniku – i koferu – da pronađu svoj avion.

Broj leta je neizostavan deo pozivnih znakova kojima se hiljade aviona identifikuju u gustoj mreži vazdušnog saobraćaja. Zahvaljujući njima, piloti komuniciraju sa kontrolorima letenja, usklađuju kretanje i održavaju bezbednost letilice na nebu koje može biti koliko beskrajno prostrano, toliko ponekad i neprijateljski nastrojeno.
Neki od tih brojeva postali su mnogo više od nekoliko slova i cifara na avio-karti i koferu. U istorijsko pamćenje moderne Amerike duboko su urezani letovi 11 i 175, koji su 11. septembra 2001. godine udarili Kule bliznakinje u Njujorku, kao i broj leta 77 kojim je izvršen napad na Pentagon. Amerikanci sa mešavinom tuge i ponosa pamte i broj leta 93, koji je pao u Pensilvaniji posle borbe putnika sa otmičarima.

Oznaku KAL007 istorija pamti kao oznaku leta korejskog Boinga 747 (Boeing 747) koga je oborio sovjetski Suhoj-15, kada je poginulo 269 osoba. MH370 postao je sinonim reč avionska nesreća, nestanak vazduhoplova i nerešenu misteriju, nešto poput Amelije Erhart savremenog doba. Novijim generacijama pilota Er Srbije broj leta 4010 ostao je zapamćen po danu kada su prvi put poleteli u novom tipu aviona, odnosno "upisali ga" u svoje letačke knjižice.
Broj 411 kao oznaka leta ostao je zabeležen u vazdušnom saobraćaju kao oznaka čak četiri leta, od kojih su se tri nažalost završila tragično, dok je na jednom – zahvaljujući veštini i hrabrosti pilota, i možemo slobodno reći, velikoj sreći – izbegnuta najverovatnije do tada najveća vazduhoplovna nesreća u istoriji.
BEA let 411: Tragedija u Mačesteru
Vikers Viskaunt (Vickers Viscount) bio je prvi turbo-propelerski avion koji je ušao u redovan saobraćaj ranih pedesetih. Bio je brži, tiši i konforniji od dotadašnjih klipnih aviona i ubrzo je stekao poverenje britanskih i kanadskih avio-kompanija, kao i u tada još uvek britanskim kolonijama u Africi.
BEA (British European Airways) let sa oznakom 411 iz Amsterdama (AMS) ka Mančesteru (MAN) 4. marta 1957. godine završio se avionskom nerećom na stravičan način. Posle nekih sat i po od poletanja, avion tipa Viscount 701, nazvan Discovery (reg. G-ALWE), bio je u završnoj fazi leta, u prilazu kroz niske oblake.
Na samo oko milju od piste, prema zvaničnom izveštaju, avion iznenada skreće u desni strmi zaokret i naglo gubi visinu. Desno krilo udara o tlo, letelica se raspada i udara direktno u porodičnu kuću u naselju Vitenšo.
Manchester Evening News preneo je svedočanstva lokalnih stanovnika koji opisuju strašan požar, dim koji se uzdizao sa mesta nesreće i intenzivnu akciju spasilačkih ekipa koje su izvlačile tela iz ruševina.

U avionu je poginulo svih 15 putnika i pet članova posade, kao i jedna žena i dete u kući. Tragediju je dodatno obeležila ironija sudbine: stradali su supruga i dvogodišnji sin čoveka koji je godinu dana ranije pokrenuo peticiju protiv niskih preleta aviona nad svojim mestom.
Istraga je pokazala da je došlo do otkazivanja zakrilca zbog zamora materijala i pucanja šrafa na desnom krilu. Bila je to prva avionska nesreća Vickers Viscount i prva nesreća sa oznakom leta 411.
Mohawk Airlines 411: Greške i priroda koje su odredile sudbinu
U kasnim večernjim satima 19. novembra 1969. godine, let broj 411 regionalne avio-kompanije Mohok erlajns (Mohawk Airlines) poleteo je sa aerodroma Albani (ALB) ka malom lokalnom aerodromu u Glens Folsu (Warren County Airport, GFL), oko 70 kilometara severoistočno. Avion je bio FH-227B, registracije N7811M, amerikanizovana verzija popularnog holandskog Fokker F27 Friendship, proizvođena po licenci pod nazivom Ferčajld Hiler FH-227 (Fairchild Hiller). Na ovom kratkom letu, uz tročlanu posadu, u avionu je bilo 11 putnika.
Nakon poletanja oko 20:03 po lokalnom vremenu, avion je ubrzo dobio dozvolu od kontrolora leta za prilaz preko navigacione tačke (VOR) do piste 19. Međutim, kontrolori nisu precizirali koju od dve postojeće procedure prilaza treba da koriste, niti je posada pitala – što je bilo neophodno, jer je jedna od njih nije bila odobrena za ovu letelicu po pravilima kompanije.
Piloti su se odlučili za izmenjenu, u stvari improvizovanu, varijantu neodobrenog pristupa nazvanu VOR/DME 19, što je podrazumevalo udaljavanje od aerodroma i zaokret nekih 10 nautičkih milja (oko 18,5 km) severno, iznad jezera Džordž. Tokom ovog manevra, avion je preuranjeno počeo da gubi visinu.
Uslovi iznad terena dodatno su otežali situaciju: jak južni vetar od oko 60 čvorova stvorio je naglo silazno strujanje vazduha (tzv. downdraft) iza planine Pilot Nob, koja je "povukla" avion na dole i FH-227 je udario u padinu planine. Avion je zatim pao u šumu, zapalio se, a svi putnici i članovi posade su stradali.
Istraga Nacionalnog saveta za bezbednost saobraćaja (National Transportation Safety Board – NTSB) objavila je sledeći zvanični zaključak: "Kapetan je, prilikom izvođenja prilaza, izašao iz okvira dozvoljenog i potom uleteo u snažno vertikalno strujanje vazduha iza planine na visini nedovoljnoj za izvlačenje. Nije pronađen razlog zašto je baš ovaj prilaz izabran."
Ova avionska nesreća ostaje primer koliko su preciznost procedure i jasna komunikacija sa kontrolom leta presudni, naročito u zahtevnim meteorološkim i terenskim uslovima.
Aeroflot 411: Lažni požari uzrokovali kobnu odluku
Iljušin Il-62 bio je ponos vazduhoplovne industrije Sovjetskog Saveza, dugolinijski avion koji je proneo crvenu zastavu sa srpom i čekićem na skoro sve kontinente. Kada je prvi put poleteo 1963, bio je to najveći putnički avion na svetu sa skoro 200 putničkih mesta, više od zapadnih konkurenata Boinga 707 i DC-8.
Ono po čemu se Il-62 razlikovao na prvi pogled bio je položaj motora: četiri snažna Solovjev D-30 motora smeštena su u repu aviona, po dva sa svake strane, a ne na krilima kao kod većine drugih aviona.
U ranim jutarnjim satima 6. jula 1982. godine, let broj 411 avio-kompanije Aeroflot, Iljušin Il-62M (СССР-86513), poleteo je sa moskovskog aerodroma Šeremetjevo (SVO) ka Dakaru (DKR) i Fritaunu (FNA).
Čim se avion, u kome je bilo 80 putnika i 10 članova posade, odlepio od piste i uvukao točkove, oglasio se alarm za požar na motoru broj 1 (spoljni levi). Po proceduri, posada je aktivirala protivpožarni sistem i isključila motor. Posle manje od minuta, isto se dešava i sa motorom broj dva (unutrašnji levi). Gase i njega.
Sa isključena oba motora, pokušavaju da se vrate na aerodrom, međutim, avion je na visini od oko 160 metara i brzini od 320 km/h počeo brzo da gubi visinu i brzinu. Na oko 75 metara iznad terena, Il-62 je ušao u aerodinamički stall (gubitak sile uzgona) i pao sa levim nagibom, udarajući u močvarni teren nedaleko od sela Mendelejevo. Jedan putnik iz Sijera Leonea je preživeo pad, ali je preminuo dva dana kasnije.
Istraga je pokazala da su alarmi za požar bili lažni, izazvani curenjem toplog vazduha iz sistema klimatizacije koji je aktivirao temperaturne senzore. Posada je sledila sve propisane procedure i nije bilo greške s njihove strane. Međutim, težina aviona od skoro 165 tona, konfiguracija podešena za poletanje i mala visina učinili su nemogućim održavanje leta sa dva isključena motora i avionska nesreća je bila u tim uslovima neizbežna.
Olympic Airways 411: Čudo iznad Atine
Iako se, za razliku od prethodna tri, nije završio tragično, let 411 grčkog Olimpik ervejza (Olympic Airways) iz 1978. godine ostao je upisan u udžbenike vazduhoplovstva kao jedan od najspektakularnijih primera veštine pilotiranja i hrabrosti u istoriji civilnog letenja. Podsetimo, Boeing 747 sa više od 400 putnika i 18 članova posade, noseći i oko 160 tona goriva, ostao je samo nekoliko metara iznad atinskih krovova tokom dramatične borbe sa gubitkom snage motora na samom poletanju, o čemu je Aero.rs detaljno pisao.
U roku od devedeset sekundi piloti su izvodili manevre koji su bili gotovo na samoj granici zakona fizike i ljudske sposobnosti. Njihova uspešnost u spasavanju skoro svih putnika i očuvanju života na zemlji ostaje neponovljiva.
O izuzetnosti njihovog podviga govori i podatak da u tim uslovima, koji su kasnije kreirani na simulatoru, nijedna posada nije uspela da prizemi avion – svi su se srušili. Srećom, bez posledica.
411: Broj koji spaja tragediju i borbu za život
Let 411 odavno više nije samo birokratska oznaka u avio-saobraćaju. Postao je simbol sudbina — splet nesrećnih okolnosti, ali i izuzetne ljudske hrabrosti u borbi sa njima.
Od gotovo nemoguće borbe za život iznad Atine, preko kobne kombinacije grešaka i nepredvidive prirode u Americi, mehaničkog kvara nadomak Mančestera, pa do fatalne lažne dojave o požaru koja, umesto da spasi živote, izaziva tragediju — broj 411 urezao se u istoriju.
On ostaje tihi podsetnik da, uprkos tehnologiji i pravilima, putovanje kroz treću dimenziju nikada nije sasvim bez rizika, i da mu se mora pristupiti sa oprezom i poštovanjem prema svim faktorima koji na njega utiču.
(Aero.rs)
Video: Letački dan Utva Pančevo
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.