Ovo je avion koji se srušio u Kentakiju: MD-11 može da nosi i više od 90.000 kilograma tereta
Teretni avion koji se juče — noćas po evropskom vremenu — srušio neposredno posle poletanja sa aerodroma Mohamed Ali u Luivilu (SDF), savezna država Kentaki, SAD, bio je McDonnell Douglas MD-11, proizveden 1991. godine.
U pitanju je veliki tromotorac, proizveden kao dugolinijski širokotrupni putnički avion koji je kasnije modifikovan u teretnu varijantu. Prvobitno je isporučen tajlandskom Thai Airways, a posle kargo modifikacije preuzeo ga je UPS (United Parcel Service) sredinom 2006. godine, od kada leti u njihovoj floti.
Ono što je za sada poznato jeste da se avion, na letu 5X2975, podigao tek nekoliko desetina metara. Poslednji signal emitovan je pri brzini od 184 čvora (340 km/h) i visini 0.
Na snimku koji je načinio očigledno neko od osoblja na aerodromu, vidi se da je avion - čini se motor broj 1 (levi) - zahvatio požar tokom poletanja.
Prema preliminarnim podacima u avionu je bilo tri člana posade.
Let je krenuo za Honolulu (HNL) na Havajima, prosečnog trajanja oko 8,5 časova, što navodi na zaključak da je bio pun goriva koje je planulo prilikom udara u zemlju. MD-11 može poneti između 115 tona gorivo standardno i 152 tone u specijalnim konfiguracijama sa dodatnim rezervoarima u trupu.
S obzirom da MD-11F troši približno 7.500 kg goriva na sat, uključujući rezervno gorivo, let od Luivila do Honolulua zahtevao bi ukupno najmanje oko 75 tona goriva.
Na snimcima se vidi da se gorivo i rasulo i zapalio duž putanje pada aviona.
Avion MD-11 predstavlja evoluciju modela McDonnell Douglas DC-10 — kompanija McDonnell Douglas Corporation pokrenula je program nove tromotorne širokotrupne letelice krajem 1980-ih godina, upravo zato što je za DC-10 smatrano da je dostigao svoje granice u pogledu performansi i efikasnosti.
Program je zvanično pokrenut krajem 1986. godine, sa ciljem da se ponudi tip aviona koji će moći na dužim linijama, uz bolju ekonomičnost, služiti kako putničkim, kao i teretnim potrebama. Prvi primerci su isporučeni početkom 1990. godine.
U razvoju je MD-11 imao za osnovu strukturu DC-10-30, ali je trup produžen za oko 5,7 m i uveden je niz aerodinamičkih poboljšanja, kao što su krilni završeci (winglets) i unapređena upravljačka avionika. Uprkos ambicijama, MD-11 nije sasvim ostvario predviđene performanse u putničkoj varijanti — neke ocene ga čak smatraju komercijalnim neuspehom u tom segmentu.
Avion je ušao u proizvodnju u periodu kada je kompanija McDonnell Douglas bila u procesu integracije sa Boeingom — proizvodnja je formalno završena krajem 1990-ih, a poslednja isporuka izvršena je 2001. godine.
Model MD-11 je tromotorni širokotrupni avion sa jednim motorom u repu i dva motora ispod krila — naslednik DC-10 serije. Dužina letelice iznosi oko 61,20 m, a raspon krila oko 51,70 m.
Avion je imao maksimalnu poletnu masu (MTOW) oko 296 tona. Letelica je imala tzv. stakleni kokpit (glass cockpit) sa šest ekrana, naprednim sistemom upravljanja i novijom avionikom.
Jedna od novina u odnosu na DC-10 su pomenuti krilni završeci, koji su doprineli smanjenju aerodinamičkog otpora i poboljšanju potrošnje goriva. U verziji ER (Extended Range) predviđen je povećan dolet za još duže linije.
U putničkoj konfiguraciji, avion je mogao da primi do oko 331 putnika. Razvijen je u više varijanti: putnička (MD-11), sa produženim doletom (MD-11ER), teretna (MD-11F) i kombinovana (combi).
Teretna varijanta MD-11F postala komercijalno uspešnija od putničke — usled rasta globalnog teretnog saobraćaja, veliki logistički operatori prihvatili su MD-11 kao pouzdanu radnu platformu. Teretni model nudi veliki korisni teret - u zavisnosti od konfiguracije i dužine leta i do više od 90.000 kg - i dobru ekonomičnost za velike razdaljine uz visoko opterećenje.
Među najznačajnijim korisnicima bili su FedEx Express, UPS, Lufthansa Cargo i drugi specijalizovani teretni operatori. Putnička upotreba bila je kraća — mnogi avioni tokom 2000-ih prebačeni su u teretni saobracaj ili povučeni iz upotrebe.
U putničkoj varijanti korisnici su uključivali kompanije kao što su finski Finnair, kao i Swissair, Korean Air i brazilski Varig.
MD-11 nije bio imun na nesreće. Beleži se 50 ozbiljnih incidenata, od toga 11 tzv. hull-loss događaja sa smrtnim ishodom. Američki regulator navodi da je MD-11 imao najviši broj slučajeva tvrđeg sletanja među 27 velikih zapadnih putničkih aviona — 5,63 po milion ciklusa leta.
Jedna od najpoznatijih katastrofa je United Airlines let 603 iz 1991. godine, gde je došlo do gubitka upravljivosti tokom poletanja zbog neispravnog sistema za trimovanje stabilizatora. Avion je pao nedugo nakon uzletanja, a svi putnici i članovi posade su poginuli. Incident je doveo do ozbiljne revizije procedura i dodatnog treninga pilota sa MD-11, posebno u fazi poletanja i prvih minuta leta.
Ostao je zapamćen i udes FedEx Express let 14 iz 1997. godine, kada je MD-11F, pri sletanju na Memfis, izgubio kontrolu zbog snažnog bočnog vetra i turbulencija, što je dovelo do teškog udara o tlo i uništenja aviona. Srećom, posada je preživela, ali incident je istakao izazove u upravljanju MD-11 pri težim meteorološkim uslovima i doveo do uvođenja novih procedura sletanja za teretne varijante.
MD-11 China Airlines na letu 642 1999. godine je prilikom sletanja u Hong Kong izgubio kontrolu zbog kombinacije mokre piste i pogrešnog upravljanja avionom na maloj visini. Avion je pretrpeo teška oštećenja, a nekoliko članova posade je povređeno. Ovaj incident dodatno je potvrdio percepciju da MD-11 zahteva posebno pažljivo upravljanje tokom sletanja i kritičnih faza leta.
McDonnell Douglas MD-11 zauzima specifično mesto u istoriji avijacije. Sa jedne strane, predstavlja tehnološki napredak u odnosu na DC-10 — produžen trup, vingleti, bolja aerodinamika, moderniji kokpit i sposobnost dužih letova. Sa druge strane, putnička eksploatacija nije ispunila očekivanja, pa se avion brzo pomerio ka teretnoj upotrebi.
U cargo segmentu, MD-11 je ostao uspešan — značajan korisni teret koji može da nosi, dobre performanse i globalni raspon učinili su ga važnim za logističke kompanije širom sveta. U tom smislu, MD-11 je opravdao svoju ulogu i pružio dugogodišnju vrednost.
MD-11 ostaje primer „prelaznog modela“ — između starijih generacija širokotrupnih aviona i modernih dvomotornih dugolinijskih letelica koje su ga nasledile.
(Aero.rs)
Video: Galeb Team Soko G2 Galeb na aeromitingu CIAV2024: Snimak sa krila aviona!
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.