Zašto avioni lakše poleću zimi nego leti
Iskusniji putnici često primete da avion zimi brže ubrza i ranije se odvoji od piste, dok leti, naročito tokom velikih vrućina, poletanje ume da potraje. Iako se u prvi mah može pomisliti da je razlika u snazi motora ili opterećenju aviona, pravi razlog leži u nečemu mnogo jednostavnijem – u vazduhu kroz koji avion prolazi.
Vazduh, iako nevidljiv, ima masu i gustinu. Kada je hladan, on je gušći, a kada je topao, postaje ređi. Ta razlika direktno utiče i na rad avionskih motora i na uzgon koji stvaraju krila. Zimi se u istom zapreminskom prostoru nalazi više molekula vazduha nego leti, dok se leti tokom visokih temperatura vazduh širi i postaje ređi. Avion u oba slučaja koristi iste procedure, ali uslovi u kojima to čini nisu isti.
Mlazni motori stvaraju potisak tako što uvlače vazduh, sabijaju ga, dodaju gorivo koje sagoreva u komori, a dobijeni gasovi zatim ubrzavaju i izbacuju pozadi velikom brzinom.
Količina potiska zavisi od mase vazduha koja prolazi kroz motor. U hladnom vazduhu, pri istom režimu rada, kroz motor prolazi veća masa vazduha, što omogućava efikasnije sagorevanje i veći raspoloživi potisak. U toplom vazduhu, gde je gustina manja, motor ima manje vazduha na raspolaganju, pa su performanse slabije, iako motor radi potpuno ispravno.
Ista fizika važi i za krila aviona. Uzgon koji omogućava poletanje zavisi od brzine kretanja, oblika krila i gustine vazduha. Kada je vazduh gušći, krilo pri istoj brzini i istom aerodinamičkom uglu proizvodi veći uzgon. Zbog toga avion zimi može da se odvoji od piste ranije nego leti, bez ikakvih promena u načinu pilotiranja. Aerodinamički ugao i brzine po instrumentima ostaju isti, ali gušći vazduh daje bolji rezultat.
Tokom letnjih vrućina situacija je obrnuta. Ređi vazduh znači da avion mora da ubrza više kako bi proizveo isti uzgon, dok istovremeno motori raspolažu sa nešto manjim potiskom. Zbog toga je potreban duži zalet, a u određenim uslovima i ograničenja mase aviona. To je razlog zbog kog se leti ponekad smanjuje količina goriva ili broj putnika, iako na prvi pogled deluje da su uslovi isti kao i zimi.
Najnepovoljniji scenario nastaje kada se visoke temperature kombinuju sa aerodromima na većoj nadmorskoj visini. U takvim uslovima vazduh je dodatno ređi, pa su performanse aviona još slabije. Zbog toga su letnja poletanja sa aerodroma na većoj nadmorskoj visini operativno zahtevnija nego poletanja sa aerodroma na nivou mora tokom zimskih meseci.
Hladan vazduh, međutim, nije bez izazova. Iako pogoduje performansama, zima donosi rizik od zaleđivanja, obavezne procedure odleđivanja i dužu pripremu aviona pre poletanja. Sa stanovišta potiska i uzgona, zimski uslovi su povoljniji, ali operativno zahtevaju veću pažnju na zemlji.
Česta zabluda među putnicima je da avion zimi ima „više snage“ ili da piloti koriste drugačije tehnike poletanja. U stvarnosti, procedure su iste tokom cele godine, a razliku pravi isključivo gustina vazduha. Hladan, gušći vazduh omogućava motorima i krilima da rade efikasnije, dok letnje vrućine nameću fizička ograničenja.
Zato isti avion, sa istim motorima i na istoj pisti, u januaru može da poleti uz kraći zalet nego u julu. Razlika nije u avionu, već u vazduhu koji ga okružuje.
(Aero.rs)
Video: Beograd spojen sa Astanom redovnim letom: Konferencija za medije SCAT Airlines u Beogradu
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.