Tragedija koja je morala da se desi: Poleteli su iz Beograda za Afriku i nikad se nisu vratili

 

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Ime je obavezno
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Bivsa stjuardesa

    19. mart 2026 | 16:59

    Desavalo mi se da me ljudi pitaju kad me sretnu u uniformi, po liftovima i hodnicima hotela po belom svetu- kako mozes? Zar se ne plasis? Nikada nisam. Mislim da ako neko ima i zrno straha, ne bi mogao da se bavi ovim poslom. Iako sam imala neke krizne situacije, izuzetno jaku turbulenciju, uletele su nam ptice u motor tokom kriticne faze leta, srcani udar putnika, onesvescivanje putnika, radila sam visoko rizicne letove (rizik od terorista zbog destinacija gde smo isli) na kojima su isli sa nama specijalci, a mi stjuardese detektorom u rukama proveravale da li putnice imaju bombu ispod abaja... opet me nije bilo strah. Sad sa ove distance, ne znam kako sam mogla sve to. Ali biti dete pilota/stjuardese, supruznik, roditelj.. to pitajte njih kako im je. Mada mislim da se ljudi prosto naviknu, ne ocekuju da ce se ista desiti jer su avio nesrece izuzetno retke. Ako morate necega da se plasite, treba pre da se plasite voznje kolima do aerodroma. Ali eto, retko, ali nekad se i ovo desi. A opet, njegov sin je pozeleo medju oblake. Blue sky, captain ❤️