Dolet novog MC-21 smanjen za trećinu: Ruske avio-kompanije pred ozbiljnim problemom

Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: UAC

Ruski proizvođač aviona Jakovljev smanjio je maksimalni dolet svog najnovijeg proizvoda – uskotrupnog putničkog aviona MC-21 sa 5100 na svega 3830 km. Tehnički podaci su u tišini izmenjeni na sajtu kompanije još u septembru, a mediji su na to skrenuli pažnju tek sada.

Novi podaci o doletu odnose se na avion sa dvoklasnom konfiguracijom za 175 putnika i sa ruskim motorima PD-14. U matičnom holdingu Rosteh, koji kontroliše značajan deo ruske avio-industrije, objasnili su da su sada na sajtu predstavljeni parametri realno postojećeg aviona, a ne perspektivnog projekta, kakav je MC-21 bio pre nekoliko godina. Pozvali su se na to da je u tehničkom zadatku za razvoj aviona iz 2009. godine za model MC-21-300 naveden ciljani dolet od 3500 km sa 180 putnika – budući da 80% putničkog prometa u Rusiji otpada na rute dužine do 3000 km.

Foto: UAC

Sam Jakovljev je prilikom predstavljanja prvog prototipa MC-21-300 2016. godine obećavao da će avion imati dolet leta od 6000 km u dvoklasnoj konfiguraciji. Doduše, tada je taj avion bio opremljen motorima sa reduktorom PW1400G (GTF) – motori iz iste porodice se ugrađuju na najsavremenije modifikacije putničkih aviona Airbus A320neo, A220 i Embraer E2.

Prelazak na ruske motore PD-14 usledio je nakon 2022. godine, kada su zapadni dobavljači napustili program MC-21 zbog sankcija. Jakovljev sada sprovodi testiranje takozvane uvozno zamenjene verzije MC-21-310. Kod testnih primeraka ove modifikacije, pored motora, zamenjena je gotovo celokupna uvozna oprema, izuzev sistema za odleđivanje, vodo-vakuumskog sistema, sistema za upozorenje od sudara, meteorološkog radara i elektroenergetskog sistema.

Foto: UAC

Prelazak na teže ruske komponente, zajedno sa motorima PD-14 koji troše više goriva, doveo je do toga da je maksimalni dolet leta MC-21 sada samo 300 km veći nego kod ruskog regionalnog aviona Superjet 100 sa 100 sedišta, ali 100 km manji nego kod “radnog konja” sovjetske civilne avijacije Tu-154 i putničkog aviona Tu-214 koji se proizvodi od 1990-ih godina.

Ruske avio-kompanije, koje čekaju MC-21, budući da već treću godinu ne mogu kupovati A320 i Boing 737, sada će se suočiti sa potrebom da preispitaju svoje mreže ruta. Grupa Aeroflot, koja planira da kupi 200 MC-21 do 2030. godine, jedva će moći da doleti njima iz Moskve do svog sibirskog čvorišta u Krasnojarsku (3230 km). Ali i istočnije destinacije – Irkutsk (4200 km), Ulan-Ude (4400 km) ili Jakutsk (4800 km), gde sada Aeroflot leti sa avionima Boing 737, biće nedostupne za MC-21.

Za njegovu ćerku kompaniju Rosija, koja treba da postane glavni operater ruskih aviona, problem će biti još ozbiljniji, budući da deo letova obavlja iz Sankt Peterburga, koji se nalazi 700 km zapadnije od prestonice. Avio-kompanije će morati ili da nastave eksploataciju zastarelih uskotrupnih aviona zapadne proizvodnje, ili da na te letove stavljaju širokotrupne mašine. Sa ovim poslednjim takođe mogu nastati problemi – jer ih Rusija ne proizvodi.

Foto: UAC

U slučaju ukidanja zapadnih sankcija, MC-21 rizikuje da ostane neiskorišćen, jer će prevoznicima ponovo biti isplativo da kupuju A320 i Boing 737. Poslednje generacije tih aviona sa doletom preko 6000 km već su napravile revoluciju u avio-saobraćaju počevši da konkurišu širokotrupnim avionima na dugolinijskim rutama. Čak i kineski uskotrupni avion COMAC C919 ima deklarisani dolet leta od 4000 do 5500 km.

Ranije je ruski potpredsednik vlade Denis Manturov izjavio da će dolet od 5000 km sada moći da se postigne samo na skraćenoj verziji MC-21-200. Ona će biti kraća od osnovne letelice za skoro 9 metara i moći će da prevozi maksimalno 165 putnika naspram deklarisanih 211 za MC-21-300. Početkom ove godine ruska vlada je izdvojila novac za projektovanje MC-21-200, koje treba da bude završeno do kraja 2025. godine. Međutim, proizvođač za sada ne navodi rokove puštanja u eksploataciju ove modifikacije – sve njegove snage su usmerene na završetak sertifikacije osnovnog MC-21-300 do kraja sledeće godine.

Autor: Maksim Pjaduškin

(EkipaAero.rs)