Kako žive dva pilota na letovima dužim od 40 sati u kabini B-2
Kada bombarder B-2 Spirit poleti na globalnu misiju, za dvojicu pilota to nije samo početak leta, već ulazak u zatvoren, strogo kontrolisan svet u kome će narednih 40 ili više sati provesti gotovo bez prekida. Sve što im je potrebno za funkcionisanje mora da stane u mali prostor kabine, a svaka greška u planiranju, bilo fizička ili mentalna, vremenom se višestruko uvećava.
Kabina kao životni prostor
Kabina B-2 nije zamišljena kao prostor za život, već kao sredstvo za izvršenje zadatka. Ipak, upravo u tom uskom prostoru piloti provode veći deo misije koje često traju i preko 40 sat, okruženi stalnom bukom motora i šumom sistema, dok avion satima leti preko okeana. Ne postoji jasna granica između rada i odmora, niti između trenutaka pune koncentracije i kratkih predaha. Sve se odvija na svega nekoliko kvadratnih metara, pod veštačkim svetlom koje vremenom briše osećaj dana i noći.
Spavanje koje to jedva jeste
Odmor u B-2 ne liči na san. Iza katapult-sedišta nalazi se sklopivi platneni ležaj, tek toliko velik da pilot može da se ispruži. Nema privatnosti, nema tišine, nema potpunog opuštanja. San dolazi u kratkim intervalima i uvek uz svest da se situacija može promeniti u bilo kom trenutku. Buđenje nije postepeno. Posle nekoliko sati odmora pilot se vraća u sedište i gotovo momentalno mora da bude potpuno fokusiran.
Ishrana kao deo procedure
Hrana tokom ovih letova nema veze sa uživanjem. Ona je sredstvo za održavanje koncentracije. Obroci su laki, pažljivo odabrani i unapred planirani. Cilj je da se izbegne pospanost, nagli pad energije ili bilo kakva fizička nelagodnost. Mala mikrotalasna pećnica u kabini služi isključivo da se hrana dovede u stanje u kome može brzo da se pojede, bez prekida ritma misije.
Toalet bez komfora
Jedan od najrealnijih pokazatelja spartanskih uslova jeste hemijski toalet, smešten u zadnjem delu kabine. Bez kabine, bez vrata i bez privatnosti, on zahteva dodatnu disciplinu i psihološku prilagodljivost. Zbog toga se unos tečnosti pažljivo kontroliše, a korišćenje toaleta svodi se na minimum. Tokom misija koje traju gotovo dva dana, ovo postaje ozbiljan faktor zamora.
Kada se izgubi osećaj dana i noći
Kako sati prolaze, gubi se osećaj dana i noći. Let može da počne ujutru, a da se završi tek dva dana kasnije, na istom aerodromu.
Tokom istorijskih misija ka Avganistanu, piloti su u vazduhu provodili više od 40 sati, uz višestruke dopune goriva i promene ciljeva tokom samog leta. U nekim slučajevima, ukupan angažman posade, računajući boravak i zamene na zemlji, prelazio je i 70 sati.
Najskuplji avion, spartanski uslovi
Paradoks B-2 leži u činjenici da je reč o jednom od tehnološki najnaprednijih aviona ikada napravljenih, dok su uslovi za posadu svedeni na apsolutni minimum. Nema luksuza, nema rezervnih opcija, nema prostora za greške. Sve je podređeno jednom cilju, da dvojica pilota ostanu dovoljno odmorni, pribrani i sposobni da izvrše zadatak na drugom kraju planete.
Upravo ti detalji, spavanje na platnenom ležaju, obroci koji se mere energetskom vrednošću, a ne ukusom, i hemijski toalet u kabini stelt bombardera, čine stvarnu sliku života „iza kulisa“ globalnih udarnih misija. To je strana vazduhoplovstva koja se retko vidi, ali bez koje ni najnaprednija tehnologija ne bi mogla da funkcioniše.
(Aero.rs)