• 0

Vreme čitanja: oko 5 min.

Kako je Concorde jurio pomračenje Sunca: 74 minuta koji su sjedinili vazduhoplovstvo i astronomiju

Vreme čitanja: oko 5 min.

Za razliku od aviona JAT-a, koji na dan pomračenja 1999. nisu poleteli, davne 1973. francuski prototip supersoničnog putničkog aviona pratio je ovaj fenomen u vazduhu 74 minuta

  • 0

Bila je sreda, 11. avgust 1999. godine kada su građani na prostoru Balkana poslednji put bili svedoci potpunog pomračenja Sunca. Mesečeva senka počela je da “prekriva” našu zvezdu u 11.15 iznad Beograda, a nešto pre 13 časova mrak je potpuno zavladao nad glavnim gradom Srbije.

Radio-televizija Srbije više puta je emitovala upozorenje da gledanje pomračenja može izazvati ubrzan rad srca, grčeve u stomaku, svrab, nagli skok krvnog pritiska ili nivoa šećera u krvi i učestalo mokrenje, a pominjala se i mogućnost gubitka vida.

Dan kada JAT nije leteo

Tada popularna BK televizija direktno je prenosila pomračenje nad Beogradom, a u ulozi glavnog reportera bio je danas poznati mag PR-a, tada novinar BK televizije - Bora Miljanović.

Potpuno pomračenje trajalo je (iz ugla posmatrača na ulicama nekog grada) tek par minuta, a nakon ukupno dva sata - sve se vratilo na staro, a sunce je ponovo grejalo kako to obično i biva tokom leta. Ulice većine gradova na Balkanu bile su uglavnom prazne, a tadašnji avio-prevoznik Savezne Republike Jugoslavije - JAT - obustavio je svoje letove.

Za razliku od aviona JAT-a, još davne 1973. godine avion Concorde pratio je pomračenje Sunca čitavih 74 minuta.

Ideja koja je promenila nauku

Gotovo godinu dana pre pomračenja tokom kog je Concorde jurio ovaj fascinantan, a zapravo jednostavan događaj, u maju 1972. astronom iz Pariske observatorije Pjer Lena predložio je probnom pilotu francuskog prototipa Konkorda sa oznakom F-WTSS, Andreu Turkatu, da avionom “jure” za pomračenjem i što duže posmatraju fenomen.

Turkatu se ideja toliko svidela da ju je predstavio svojim pretpostavljenima iz kompanije Aerospatiale, koji su pristali da pokriju troškove misije, piše Airways magazin.

Zadatak supersoničnog aviona bio je da juri senku po predviđenoj putanji, čime bi produžio naučna promatranja pre svega Sunčeve korone.

Prvi izazov bio je da se najpreciznije izračuna putanja i vreme eklipse. Naučnici su sproveli astronomske proračune kako bi predvideli trajektoriju mesečeve senke tokom pomračenja. To nije bio nimalo jednostavan zadatak: trebalo je uračunati brzinu i visinu vazduhoplova, njegove letne osobine.

Putanja eklipse 1973 Foto: Wikimedia/Attribution: Eclipse Predictions by Fred Espenak, NASA's GSFC

Lena i Turkat sproveli su veliki broj simulacija i nekoliko probnih letova kako bi do maksimuma prilagodili parametre leta i osigurali kvalitet misije.

Međunarodna misija

Istovremeno, na katedri za astrofiziku koledža Kraljice Marije Londonskog univerziteta, dr Džon Bekmen i njegov tim istraživača spremali su se da sprovedu svoje istraživanje pomračenja i koji su došli na istu ideju.

“Sabrao je (Bekmen, op. aut.) dva i dva i došao do odgovora - Concorde”, priseća se Džim Lesurf, nekadašnji student koledža, član tima koji je zbog ovog leta išao i u Tuluz početkom maja 1973. godine.

Formiran je čitav tim u kom su uz Lenu i Bekmena bili Lesurf, Džim Hol i Toni Marston, ali su sa njima na projektu radile i još dve grupe naučnika iz Francuske, kao i istraživači iz Los Alamosa (SAD) i univeziteta Aberdin (Velika Britanija), kao i Džim Birč iz Nacionalne laboratorije za fiziku Velike Britanije.

Svi oni radili su na sinhronizaciji putanje prototipa Concorda serijskog broja 001 i senke koju je nad delom Atlantskog okeana i Afrikom pravio Mesec zaklanjajući Sunce.

Za čitavu misiju bilo je potrebno izabrati i dovoljno stručnog i sposobnog astronoma koji bi mogao da iz putničkog dela kabine super-soničnog aviona vrši posmatranje.

Svi učesnici ove ekspedicije su morali da prođu intenzivnu obuku kako bi se upoznali sa operativnim procedurama Konkorda i bezbednosnim protokolima.

74 minuta koji su sjedinili vazduhoplovstvo i astronomiju

Misija je dobila konačno odobrenje u februaru 1973. godine, a onda je 30. juna 1973. Concorde 001 uzleteo u “poteru” pomračenja Sunca. Posada aviona i astronomi u vazduhoplovu, tačno u 10.08 uzleteli su sa aerodroma Gran Kanaria (LPA), kako bi “presreli” eklipsu.

Turkat je držao Concorde 001 na tačno planiranom kursu i proračunatom brzinom “sustigao” je senku koju je stvarao Mesec. Sedamdeset i četiri minuta supersonična letelica pratila je putanju pomračenja, astronomi su snimali koronu, a onda je svemu - došao kraj.

Iako je avion imao mogućnost da i duže bude na putanji pomračenja, posada je morala da krene sa pripremama za sletanje na aerodrom u Čadu.

Argentina pomračenje sunca Foto: Tanjug/AP

Concordova “potera” pomračenja ne samo da je pomerila granice vazduhoplovstva, već je pružila i neprocenjivu priliku za astronomska istraživanja, posmatranja Sunčeve korone, magnetnih polja i produbila razumevanje “ponašanja” naše zvezde i njene strukture.

Njegova sposobnost da leti na visini od 60.000 fita (18.288 metara) iznad zemljine površine, pružila je mogućnost da se pomračenje posmatra bez ikakvih smetnji na koje moraju računati astronomi koji su na Zemlji.

Tragedija otkazala nove planove

Tokom pomračenja Sunca nad Evropom 1999. godine, tri Concorda (jedan francuski i dva britanska) na kratko su bili u “poteri” poput one iz 1973. s tim da su ovaj put u vazduhoplovima bili turisti.

Bilo je planirano da Concorde prati i pomračenje sunca koje je 21. juna 2001. moglo da se vidi na “koridoru” u južnom delu Atlantskog okeana, Angoli, Zambiji, Zimbabveu, Mozambiku, južnom delu Malavija i Madagaskara, ali je fatalni udes 25. jula 2000. na letu Air France 4590 iz Pariza za Njujork (nakon kog su ovi avioni povučeni iz upotrebe) sve zaustavio.

Prvi prototip aviona Concorde, F-WTSS, pojavio se pred očima javnosti 11. decembra 1967. kada su ga pokazali ispred hangara u Tuluzu britanskom ministru tehnologije Entoniju Vedžvudu.

Prvi let zabeležio je upravo sa Andreom Turkatom za komandama - 2. marta 1969. godine, da bi 29. maja iste godine zajedno sa britanskim prototipom G-BSST izveo niski prelet nad Parizom tokom tamošnjeg aero-šoua.

Prvog dana oktobra 1969 ovaj avion je prvi put premašio brzinu zvuka (devet minuta leteo brzinom 1.05) da bi brzinu veću od 2 maha dostigao 4. novembra 1970. 

Concorde F-WTSS "penzionisan" je nedugo posle misije koju smo opisali: 19. oktobra 1973. smešten je u Muzej na aerodromu Le Burže u Parizu, nakon što je proveo 812 sati u vazduhu, od čega skoro 255 sati leteći brže od zvuka. Uz njega je u muzeju "parkiran" i Concorde F-BTSD.

U ponedeljak 8. aprila će žitelji Severne Amerike moći da vide pomračenje Sunca. Pojedine čarter kompanije rasprodale su posebne turističke letove za one koji žele iz vazduha da gledaju Sunčevu koronu kroz posebne naočare, navodi portal Space.com. Ali, to ni iz bliza neće biti onako čisto kako je to bilo onima koji su 1973. bili u avionu Concorde 001 na visini na kojoj nema oblaka, zagađenja, buke...

Što se tiče stanovnika Balkana - pripadnici sadasnjih generacija neće dočekati sledeće pomračenje na ovim prostorima (osim ako dođe do revolucionarnog pomaka u nauci pa se životni vek značajno produži).

Tek 2.135 godine iz Srbije i drugih zemalja na jugoistoku Evrope moći će da se vidi kako Mesečeva senka “guta” našu zvezdu.

(Aero.rs)

Video: Povratak supersoničnih putovanja: XB-1 otvara put ka brzinama kakve nismo imali od Konkorda

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>