Zašto su putnički avioni nekada imali crne noseve?
Ako ste ikada pogledali stare fotografije putničkih aviona iz druge polovine dvadesetog veka, verovatno ste primetili karakterističan crni nos na mnogim modelima. Danas su takvi avioni prava retkost, ali taj vizuelni detalj i dalje izaziva radoznalost ljubitelja avijacije i šire javnosti. Zašto su tadašnji avioni imali crne noseve i zašto je taj trend nestao?
Tehnička potreba ili estetski izbor?
Crni nos aviona nije bio rezultat estetske odluke, već funkcionalno rešenje povezano sa ranim radarima. Prvi mlazni putnički avioni, poput Boinga 707 i Daglasa DC-8, koristili su radarske sisteme smeštene u prednjem delu trupa — takozvani radom (radome). Radom je zaštitni poklopac radara, izrađen od kompozitnih materijala poput fiberglasa, koji omogućava prolazak elektromagnetnih talasa bez ometanja.
Međutim, tadašnja radarska elektronika proizvodila je veliku količinu toplote, zbog čega je radom morao biti otporan na visoke temperature. Najefikasnije rešenje bilo je premazivanje nosa crnim zaštitnim slojem koji je smanjivao pregrevanje i štitio materijal od UV zračenja i vremenskih uticaja.
Evolucija materijala i promena dizajna
Kako je tehnologija napredovala, novi kompozitni materijali, poput kevlara i karbonskih vlakana, postali su otporniji na toplotu i UV zračenje. Ovi materijali nisu zahtevali dodatnu zaštitu u vidu crnog premaza. Uz to, savremeni radari proizvode daleko manje toplote, pa je potreba za crnim nosom potpuno nestala. Avio-kompanije su takođe shvatile da jednobojni nos bolje odgovara korporativnom identitetu i vizuelnoj doslednosti.
Estetski i simbolički značaj
Iako crni nos više nije tehnički neophodan, neki avioni su ga i dalje zadržali iz estetskih razloga. Na primer, određeni stariji Boeing 727 i DC-9 modeli i dalje lete sa crnim nosevima kao deo originalnog dizajna. U vojnoj avijaciji, crni nos i dalje ima funkciju zaštite radara i smanjenja refleksije svetlosti — primer su borbeni avioni F-15 i F-16, koji često imaju tamnije radome.
Neki proizvođači i dalje zadržavaju tamnije noseve na specifičnim modelima zbog funkcionalnih razloga ili kao omaž prošlim vremenima. Na primer, neki transportni avioni sačuvani kao muzejski eksponati ili u operativnoj upotrebi zadržali su crni nos kao deo svog identiteta.
Oblik nosa aviona se tokom godina značajno menjao kako bi se poboljšala aerodinamičnost i smanjio otpor vazduha. Novi dizajn radoma omogućio je bolju integraciju sa trupom, zbog čega je crni premaz postao suvišan.
Danas su crni nosevi uglavnom deo prošlosti, ali se još mogu videti na starijim modelima i ponekim vojnim avionima. Iako više nemaju praktičnu primenu u savremenoj putničkoj avijaciji, i dalje privlače pažnju zbog svog karakterističnog izgleda i asocijacije na rane dane mlaznih aviona.
(Aero.rs)
Video: Jedini preživeli lažni MiG-29: Kako je jedna maketa izbegla i NATO i uništenje u filmu Darka Bajića
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.