Avion veći od fudbalskog igrališta: VindRaner, budući najveći avion na svetu
Zamislite zaista veliki avion. Ali, pri tom, zaboravite na Boing 747-8 i njegovih 76,3 metara dužine i krila od 68 metara. Zaboravite i na Antonov AN-224 Mirya sa njegovih 84 metra dužine i krilima raspona 88,4 metra. Zamislite nešto mnogo, mnogo veće. Zamislite avion koji je duži od fudbalskog stadiona.
Upravo takva grdosija sprema se u američkoj start-ap kompaniji Radia, kompaniji koju je osnovao Mark Lundstrom, preduzetnik i biznismen u SAD koji je na jednom od najprestižnijih svetskih univerziteta posvećenih tehničkim naukama - Masačusests institjut of tehonolodži (Massachusetts Institute of Technology), stekao diplomu vazduhoplovnog inžinjera.
Budući monstrum na nebu - Vindraner (WindRunner) biće dug 108 metara, imaće raspon krila od 80 metara, dok će u svojoj utrobi, u svom kargo-prostoru dugačkom 103 metra, zapremine 8.200 kubnih metara, nositi teret od oko 72,5 metričkih tona. Četiri motora koji će pokretati ovog džina leteće brzinom od oko 0,6 Maha, s doletom od 2.000 kilometara.
U razvoj Lundstromovog projekta uključeno je više međunarodnih kompanija: španska Aernova, specijalizovana za razvoj strukturalnih komponenti u vazduhoplovstvu zadužena je za krila i nosače motora. Italijanski Leonardo pruža inženjersku podršku za dizajn trupa aviona. Američka konsultantska kompanija AFuzion zadužena je za konsultacije, obuku i podršku za proces sertifikacije aviona. Projekat kompanije Radia daleko je odmakao od dizajnerskih skicca: opsežna testiranja smanjenih modela već su sprovedena u aero-tunelima.
Naravno, postavlja se pitanje i zašto neko želi da razvije avion sa ovakvim kapacitetima. A odgovor je - jednostavan: zbog zelene energije, odnosno povećanja proizvodnje iste. Ne, ne govorimo o avionu koji će prečišćavati vazduh (ko zna - možda jednog dana i to neko pronađe): govorimo o kargo avionu koji će biti zadužen za transport lopatica novih turbina na vetrenjačama u vetro-parkovima budućnosti, na nepristupačne terene.
Naime, prema postojećim podacima, lopatice turbina vetrenjača su duge oko 70 metara, dok će u budućnosti - izvesno - narasti na 100 metara, jer najefikasnije vetrenjače jesu one koje su najveće i proizvode najviše energije, čime se smanjuju troškovi. Međutim, postojeća infrastruktura ne može da podrži dostavu takvih i tolikih turbina: ne postoje dovoljno ravni putni pravci, ne postoje železnice ni železnički vagoni niti posebni kamioni koji bi mogli da transportuju novu generaciju turbina. Postojeća infrastruktura jednostavno - pada na ispitu.
Upravo zbog toga američka kompanija Radia rešila je da "izađe na crtu" takvom problemu i dizajnira ne samo najveći teretni avion, već i letelica koji bi na zapravo izuzetno kratku, poluspremljenu pistu od oko 1.800 metara sletela i dopremila ogromne turbine budućnosti. Očekuje se da avion bude napravljen u naredne dve godine, a da potom uđe i u komercijalnu upotrebu 2027. godine.
(Aero.rs)
Video: Air Serbia Airbus A319 na aerodromu Nikola Tesla
Aero Telegraf zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.