Čudo zvano Kina: Od loših kopija do najsavremenijih rešenja u vojnoj avijaciji
Tokom poslednjih nekoliko decenija Kina je prošla put od kopiranja starih sovjetskih modela do razvoja jedne od najvećih i najmodernijih flota lovaca pete generacije.
Danas se Peking ne zaustavlja na tome – pored J-20, koji je već ušao u upotrebu, radi se i na novim projektima: J-36 i J-50, koje kineski mediji najavljuju kao prve lovce šeste generacije. O ovim avionima Aero.rs pisao je više puta.
Od kopija do samostalnog razvoja
Kineska vazduhoplovna industrija svoje prve korake napravila je pedesetih godina prošlog veka, u vreme Hladnog rata, oslanjajući se gotovo isključivo na sovjetske tehnologije. Avioni poput MiG-15 i MiG-19 proizvodili su se pod kineskim oznakama J-5 i J-6.
Kulturna revolucija ozbiljno je usporila naučni i industrijski razvoj, ali od kraja sedamdesetih, uz reforme Denga Sjaopinga, počinje novi kurs – modernizacija i oslanjanje na sopstvene kapacitete. Rezultat su prvi domaći modeli poput J-8, iako je Kina još dugo zaostajala za Zapadom i Rusijom u avionici i motorima.
Prekretnica stiže posle Zalivskog rata 1991. godine, kada je postalo jasno da će visokotehnološko ratovanje obeležiti budućnost. Tokom devedesetih Peking je uvozio ruske avione Su-27 i Su-30, ali je početkom 2010-ih lansiran projekat J-20, prvog kineskog stealth lovca, koji je u operativnu upotrebu ušao 2017. godine.
Ambicije daleko van granica
Za razliku od starijih modela, novi kineski lovci projektovani su ne samo za odbranu teritorije, već i za operacije daleko od Kine. J-20 je osmišljen da obavlja misije u Južnom kineskom moru, Tajvanskom moreuzu i Pacifiku, pri čemu njegova mogućnost presretanja aviona za rano upozorenje i tankera daje kineskoj vojsci stratešku prednost.
Kina je u međuvremenu značajno smanjila zavisnost od ruskih tehnologija, razvijajući sopstvene motore WS-10C i WS-15, koji omogućavaju tzv. superkrstarenje – nadzvučni let bez forsiranog sagorevanja.
Masovna proizvodnja - ključ prednosti
Ono što posebno zabrinjava Zapad jeste kineska proizvodna moć. Samo u 2025. godini očekuje se isporuka do 120 J-20, dok američko vazduhoplovstvo planira kupovinu svega 24 F-35.
Uz odbrambeni budžet veći od 230 milijardi dolara, Kina može da priušti ovakav tempo, i pored cene od oko 110 miliona dolara po avionu.
Pored J-20, razvija se i J-35 – lakši, jeftiniji model namenjen masovnijem raspoređivanju, uključujući i na nosačima aviona.
Najnoviji kineski nosač Fudžijan, koji bi trebalo da uđe u naoružanje do kraja godine, a čiji razvoj pomno pratimo na našem portalu, biće prva platforma sa koje će J-35 uzletati, što će značajno povećati sposobnosti kineske mornarice na otvorenom moru.
Direktan izazov Sjedinjenim Državama
Razvoj lovaca šeste generacije J-36 i J-50 dodatno potvrđuje kineske ambicije.
Iako o ovim avionima još nema mnogo pouzdanih informacija, njihovo predstavljanje jasno pokazuje da Kina ne želi samo da sustigne Zapad, već i da ga prestigne u pojedinim segmentima.
Za razliku od SAD, koje se suočavaju sa kašnjenjima i budžetskim ograničenjima u razvoju novih aviona, Kina istovremeno proizvodi i unapređuje lovce pete generacije i razvija prototipove šeste.
Takva strategija, zaključuje National Security Journal, omogućava Pekingu da zadrži tehnološku prednost u godinama koje dolaze.
(Aero.rs)